NOBELOVA NAGRADA ZA NAVI PILLAY KAO OGLEDALO GLOBALNOG MORALNOG SLOMA

Dodjela Nobelove nagrade za mir Navi Pillay, bivšoj sutkinji Međunarodnog kaznenog suda (ICC) i bivšoj Visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava, izazvala je neviđene političke potrese i histeriju u krugovima moći u Washingtonu i Tel Avivu.

 NA SLICI: SJEDIŠTE NOBELOVOG ODBORA ZA MIR OSLO, NORVEŠKA

Ovaj čin Norveškog nobelovog odbora poslao je jasnu poruku podrške međunarodnom pravu, no reakcije koje su uslijedile razotkrile su duboku krizu i agresivnost onih koji se protive univerzalnim humanitarnim standardima.

Histerija u Tel Avivu i Washingtonu: Prizivanje mračnih duhova prošlosti

Činjenica da je Navi Pillay predvodila Neovisnu komisiju UN-a koja je izraelske masovne zločine i agresiju u Gazi pravno okarakterizirala teškim kršenjima međunarodnog prava i GENOCIDOM, za vladu Benjamina Netanyahua – protiv kojeg je u Haagu zatražen nalog za uhićenje zbog ratnih zločina – bila je nepodnosiva.

Izraelska diplomacija reagirala je izjavama koje zgražaju svjetsku javnost, spominjući kako ovoj dodjeli „Joseph Goebbels aplaudira u paklu“. Takva retorika pokazuje potpuni gubitak diplomatskog kompasa u trenucima kada se ta vlada suočava s povijesnom izolacijom.

Istodobno, američka administracija pod vodstvom Donalda Trumpa odgovorila je bezobzirnim prijetnjama i silom. Umjesto čestitke laureatkinji, Bijela kuća je hitno uvela nove jednostrane sankcije protiv dužnosnika Međunarodnog kaznenog suda (ICC).

Ovakav potez izravan je udarac na institucije koje bi trebale jamčiti da nitko, bez obzira na vojnu i ekonomsku moć, ne može biti iznad zakona.

Kritičari i neovisni analitičari diljem svijeta s pravom upozoravaju da bi Trump, umjesto što sankcionira sudove, zbog poticanja na sukobe i nesmiljene potpore vojnim operacijama na Bliskom istoku, sam trebao odgovarati pred međunarodnom javnošću i tim istim sudom.

Njegovo rovarenje protiv teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i promoviranje Milorada Dodika, sljedbenika ratnih zločinaca Karadžića, Mladića i Biljane Plavšić svjedoči dodatno o njegovoj politici koja je jednako pogibeljna, ratnohuškačka i kriminalna bez obzira je li posrijedi agresija na Iran, genocid u Gazi ili ohrabrivanje  velikosrpskih eksponenata na nove zločinačke poteze.

Unutarnja svirepost: Najave javnih pogubljenja

Paralelno s vanjskopolitičkim pritiscima, američka administracija povlači poteze koji izazivaju duboku zabrinutost boraca za ljudska prava diljem svijeta.

Najava drastičnih mjera, poput mogućih javnih pogubljenja osuđenika – uključujući i slučajeve ratnih veterana optuženih za teške zločine unutar vojnih kampova – s pravom se tumači kao demonstracija sirove moći i pokušaj skretanja pozornosti s gubitka međunarodnog ugleda.

Uvođenje ovakvih brutalnih metoda u pravosudni sustav 21. stoljeća jest svojstvo barbarskih režima i civilizacijski korak unatrag koji podsjeća na najmračnije totalitarne režime 20. stoljeća.

Umjesto institucionalne pravednosti i psihološke skrbi za vojnike koji obolijevaju od PTSP-a uslijed imperijalnih ratova, sustav nudi spektakl nasilja i krvožednosti.

Pouka za Hrvatsku: Može li se pobijediti zid šutnje?

Za nas u Hrvatskoj, ova globalna situacija zrcali domaće prilike. Kao što Trump i Netanyahu koriste brutalnu silu i cenzuru kako bi ušutkali sudove i UN, tako i u Hrvatskoj nelustrirana vlast Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića koristi administrativne blokade kako bi ugušila autentičnu oporbu.

Hrvatska vlada, koja je ostala sjediti u dvorani UN-a tijekom Netanyahuova govora i koja i dalje odbija priznati palestinsku državu, pokazuje da je tek pasivni promatrač u službi tuđih interesa. Nagrada gđi Navi Pillay dokaz je da se protiv takvih sustava vrijedi boriti i da institucije sjećanja, pravde i suvereniteta na kraju moraju nadvladati politiku barbarske sile i prešućivanja.