POVODOM 85. OBLJETNICE 10. TRAVNJA- PROGLAŠENJA NDH

                                     IZMEĐU TEŽNJE ZA DRŽAVOM I TRAGEDIJE TOTALITARIZMA

Stranka prava (HSP-HSP1861.) u više prigoda od 1990. godine iznijela je jedini povijesno relevantni pravaški stav glede obljetnice proglašenja NDH i zbog toga, uza sve ostalo, bila šikanirana, optuživana i proganjana kao nijedna stranka ili udruga u Hrvatskoj od 1990. godine do danas.

Na primjer link: http://www.hsp1861.hr/vijesti2014-4/10042014-1.html#top

Danas, 10. travnja 2026. godine, ponovno se obilježava u nestvarnoj i represivno nametnutoj tišini 85. godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Ova obljetnica prilika je za trezveno promišljanje o jednom od najsloženijih i najtragičnijih razdoblja hrvatske povijesti, bez ideološkog sljepila, ali uz duboko poštovanje prema svim žrtvama.

Povijesni kontekst i pravo na državu

Neosporna je činjenica da je hrvatski narod, nakon višestoljetnog gubitka državne samostalnosti i desetljeća ugnjetavanja u prvoj Jugoslaviji,  imao legitimno i puno pravo na vlastitu državu. Entuzijazam s kojim je u pretežitom dijelu naroda i samom vrhu Katoličke crkve sa blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem dočekana obnova državnosti, bio je odraz vjekovne težnje za slobodom.

Međutim, nažalost povijesni trenutak bio je okrutan i nemilosrdan. Ulazak pod okrilje Sila Osovine, u vrijeme dok su i druge velike sile poput totalitarnog boljševičkog SSSR-a (putem Pakta Ribbentrop-Molotov) kalkulirale s agresorima, postavio je temelje za kasniju tragediju.

Pogreške vodstva i gubitak legitimiteta

Tragedija NDH nije bila samo u njezinu svrstavanju i potčinjavanju Silama Osovine, koje su je iz svojih razloga preko noći skrojile oružanom intervencijom neposredno nakon tzv. Beogradskog puča 27. ožujka 1941. , već u unutarnjoj politici i nedoraslosti vremenu i okolnostima tadašnjeg ustaškog vodstva.

Nedopustivo veliki teritorijalni ustupci Mussolinijevoj Italiji putem Rimskih ugovora, na primjer okupacija kolijevke hrvatske državnosti Splita, donošenje tzv. rasnih propisa, zabrana rada svih političkih stranaka i oštra represija nad vlastitim građanima, oduzeli su toj državi moralni legitimitet, i za razliku od primjera Finske ili Norveške, onemogućili njezin opstanak u poslijeratnom međunarodnom poretku.

Pogrešne odluke vrha države preskupo je platio cijeli hrvatski narod ponovnim gubitkom vlastite države i srbokomunističkom okupacijom i strahovladom uz nebrojene likvidacije zarobljenih civila i pripadnika hrvatske vojske.

Nakon kapitulacije Italije, kada se otvorila mogućnost prelaska na stranu Saveznika, Pavelić je to odbio, jer je uvjetovano njegovim odstupom sa vlasti.

Žrtve bez groba i pravo na dostojanstvo

Završetak Drugog svjetskog rata donio je smjenu jednog totalitarizma drugim. Bleiburški pokolj i Križni put ostaju otvorena rana hrvatskog bića. Nedopustivo je da i u 2026. godini stotine tisuća vojnika i civila, čije kosti leže u jamama Slovenije i Hrvatske, nemaju pravo na dostojan pokop i obilježje.

NA SLICI: RONALD REAGAN I HELMUT KOHL ODAJU POČAST POGINULIM PRIPADNICIMA NJEMAČKOG WEHRMAHCTA, 05. SVIBANJ 1985., BITBURG, SR NJEMAČKA

Humanost i civilizacijski doseg nalažu da se, po uzoru na čin pomirenja u Bitburgu između Reagana i Kohla, omogući ekshumacija i pokop svih stradalih na matičnim grobljima poput Mirogoja.

Vrijeme je da Hrvatska, kao europska država, smogne snage za makar djelomično povijesno pomirenje temeljeno na istini i ljudskom dostojanstvu.

ZAHTJEVI ZA CIVILIZACIJSKI ISKORAK - KRIVNJOM VLADAJUĆIH HDZ&SDP PROGRAMIRANO JE PRESKOČENA LUSTRACIJA POČINITELJA KOMUNISTIČKIH ZLOČINA I SPRIJEČENA EKSHUMACIJA ŽRTAVA ČIJI SU POČINITELJI BILI LIDERI HDZ-A I SDP-A

S obzirom na to da je proteklo 85 godina od završetka Drugog svjetskog rata, a da pitanje posmrtnih ostataka stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila i dalje ostaje neriješeno, HSP 1861. i UB HOS-a uputili su  Vladi Republike Hrvatske i lokalnim vlastima Grada Zagreba sljedeće hitne zahtjeve:

1.   1.Prihvaćanje inicijative Republike Slovenije: Zahtijevamo od Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva vanjskih i europskih poslova da bez odgađanja odgovore na višekratne pozive slovenskih vlasti. Potrebno je sklopiti međudržavni sporazum koji će omogućiti sustavnu ekshumaciju kostiju hrvatskih vojnika iz masovnih grobnica u Sloveniji te njihov organizirani prijenos u domovinu.

NA SLICI: TEZNO KOD MARIBORA- DESECI TISUĆA POGUBLJENIH HRVATSKH VOJNIH ZAROBLJENIKA I CIVILA LEŽE DO DANAS POKOPANI U TEZNOM I STOTINAMA MASOVNIH GROBNICA DILJEM SLOVENIJE, HRVATSKE I BIH

2.   Uređenje vojnog groblja na Mirogoju: Tražimo od uprave Grada Zagreba i gradonačelnika da se hitno deblokira proces uređenja i obnove vojnog groblja na Mirogoju. Nedopustivo je da se iz ideoloških razloga priječi pravo na grobno mjesto onima koji su pod tom zemljom pokopani ili onima čije kosti čekaju dostojan ukop. Mirogoj, kao središnje nacionalno groblje, mora biti mjesto pijeteta za sve sinove i kćeri Hrvatske, bez obzira na poraženu stranu u povijesnom sukobu.

3.   Zakonsko pravo na posmrtno obilježje: Pozivamo Hrvatski sabor da donese dopunu zakona kojom će se jasno definirati pravo obitelji na dostojno obilježavanje grobova svojih predaka, vojnika NDH. Civilizacijska je norma, koju su još 1980-ih demonstrirali Reagan i Kohl u Bitburgu, da mrtvi vojnici prestaju biti neprijatelji i postaju žrtve rata koje zaslužuju ime i mir.

4.   Formiranje neovisnog stručnog povjerenstva: Zahtijevamo osnivanje povjerenstva sastavljenog od povjesničara, arheologa i forenzičara, oslobođenog dnevnopolitičkih pritisaka, koje će voditi proces identifikacije i ukopa, osiguravajući da se ovaj proces provede dostojanstveno, stručno i transparentno. Penava i društvo takvoj zadaći nisu dorasli niti je mogu obaviti.

Hrvatska ne može u prividnom pomirenju živjeti svoju  sadašnjost dok god su njezini temelji opterećeni neistraženim jamama i nijekanjem prava na grob. Ovo nije političko pitanje, već pitanje elementarne ljudskosti i nacionalnog dostojanstva.