ZAROBLJENA DRŽAVA – KAKO REŽIMSKI AGENTI GUŠE USPOSTAVU DEMOKRACIJE U HRVATSKOJ

„KARTEL 120“  OKUPIRAO VRHOVNI SUD

Dok režimski elektronički i tiskani mediji slave prividni konsenzus vladajućih i kvaziparlamentarne oporbe, u sjeni je odrađena operacija potpunog zarobljavanja hrvatskog pravosuđa.

NA SLICI: DOK SE SPREMA K PAPI NA POKLONSTVO JANDROKOVIĆ PRETHODNO U SABORU LAŽIRA IZBORE ZA VRHOVNI SUD HRVATSKE

Izglasavanje Mirte Matić za predsjednicu Vrhovnog suda sa 120 glasova u Hrvatskom saboru i njezina neutemeljena prisega,  dokaz je da u parlamentu više nema stvarne oporbe – stvoren je kartel za zaštitu obiteljskih klanova i krupnog kapitala.

HSP 1861. i UB HOS-a ne mire se s ovom okupacijom institucija i nikada na to neće pristati. Istog trenutka kada je novoinstalirana na vrh sudbene vlasti polagala prisegu, službeno su predali tužbu Upravnom sudu i zahtjev Ustavnom sudu za hitno poništenje ovog imenovanja!

Ovdje su neki od materijalnih dokaza koje je Sabor svjesno prešutio:

-      Zataškavanje USKOK-ovih dokumenata: Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić neistinito je tvrdio da je kazneni spis u predmetu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kov-Us-52/2025 o curenju informacija u aferi "Advent" tajan zbog istrage. Istina je da je optužnica podignuta još u kolovozu 2025., čime je spis postao javan. Sabor je glasovao naslijepo, skrivajući transkripte Mirte Matić.

Dok se Hrvatska formalno predstavlja kao stabilna članica EU-a i NATO-a, njezinom političkom scenom upravlja duboko umrežena struktura „režimskih agenata“.

Riječ je o pojedincima i skupinama proizašlim iz bivšeg jugoslavenskog komunističkog aparata koji su uspješno zaposjeli ključne poluge moći. Njihov je glavni zadatak neutralizirati svaku autentičnu, suverenističku i demokršćansku opoziciju prije nego što ona uspije ugroziti njihov monopol.

Stupovi kontrole i represije:

1.  Administrativno preotimanje stranaka:

Najučinkovitiji alat protiv oporbe je krađa stranačkog identiteta. Kada autentična opcija ojača, „režimski agenti“ – ubačeni provokatori ili potkupljeni članovi – izazivaju unutarnje sukobe. Ministarstvo pravosuđa i uprave tada, po političkom nalogu, „prepisuje“ stranku na te režimske poslušnike, oduzimajući izvornom članstvu platformu, financije i parlamentarni status, što je učinjeno jedinoj stvarnoj antikomunističkoj stranci Hrvatskoj stranci prava 1993. godine, a kasnije i nekim drugima.

2.  Medijska blokada i „alibi demokracija“:

Glavni mediji provode strogu cenzuru nad neparlamentarnom opozicijom.  Administrativnim uklanjanjem stranaka iz Sabora (kroz gore navedene krađe mandata), režim stvara legalistički alibi: „Niste parlamentarni, pa nemate pravo na prostor u eteru“.

Time se autentični lideri brišu iz javne svijesti, dok se u studijima rotiraju uvijek ista lica dviju grana iste komunističke partije HDZ-a i SDP-a.

                 3.  Komunistički kontinuitet (Plenković – Milanović):

I predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik države Zoran Milanović potječu iz obitelji duboko ukorijenjenih u bivšu komunističku elitu. Njihovi tobožnji sukobi su predstava za narod, dok u ključnim trenucima – poput zaštite Orbánovih sumnjivih vila na Jadranu ili šutnje o Epsteinovoj pedofilskoj mreži – djeluju kao uigran tim. Njihova je uloga spriječiti lustraciju i istragu o podrijetlu imovine transnacionalnih moćnika.

4.  Pravosudna sabotaža i zaštita kriminala:

Hrvatsko pravosuđe služi kao štit za visoku korupciju. To je razlog zašto afera INA-MOL tapka u mjestu, i zašto su zastupnici HDZ-a u Europskom parlamentu nedavno sramotno odbili podržati istragu o Epsteinovim kanalima trgovine djecom. Štititi te kanale znači štititi vlastite prljave interese i transatlantske saveznike sumnjivog morala.

Hrvatska nije država u kojoj demokracija ne funkcionira, već država koja je oteta.

Režimski agenti su „čuvari šutnje“ koji brinu da se o bitnim temama – od nuklearnih prijetnji i izraelskog genocida na Bliskom istoku do kriminalno-koruptivnih skandala i nepotizma u vrhu vlasti – u Hrvatskoj nikada ne povede ozbiljna istraga.

Objava ovih činjenica prvi je korak prema oslobađanju institucija od okova prošlosti.