PROTESTANT KLEVEĆE DDR JOSIPA WEISSGERBERA, PREMINULOG KATOLIČKOG SVEĆENIKA

U medijskom prostoru nedavno se pojavila tvrdnja da je pokojni hrvatski isusovac, filozof i psiholog Josip Weissgerber (1922.–1985.) prakticirao jogu. Riječ je o neutemeljenoj i neprovjerenoj tvrdnji koja nema uporišta ni u njegovim djelima ni u pouzdanim biografskim izvorima.

NA SLICI: DDR JOSIP WEISSGERBER ILI ŽIVOT ZA KATOLIČKU VJERU, CRKVU I HRVATSKI NAROD

 "Večernji list", koji je u rubrici „Evanđelje s margine“, objavio 19. srpnja 2026.,  sporni  tekst evangeličkog novinara Dalibora Milasa, o svemu šuti, odbija objaviti ispravak ili poslati obrazloženje glavnog urednika Dražena Klarića, što je ne samo prvorazredni  primitivizam već je i povreda odredbi Zakona o medijima.

Na prvi pogled nekome se može učiniti da je riječ o usputnom detalju. Za one koji su pokojnog profesora osobno poznavali to nije nevažan detalj, jer se ime ovog poznatog i časnog redovnika i znanastvenika zlorabi za napad na stav Katoličke crkve o prakticiranju joge.

Josip Weissgerber bio je isusovac, svećenik, doktor filozofije i doktor psihologije (Katoličko sveučilište u Leuvenu). Predavao je eksperimentalnu psihologiju, povijest filozofije, antropologiju, ontologiju i teodiceju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Organizirao je i vodio bračno savjetovalište i obiteljske ljetne škole. Kao misionar djelovao je u Zambiji i Zairu, gdje je predavao na sjemeništu. Njegova glavna djela – U svjetlu metahistorije, Osnovni zakon svemira, Antropologija: filozofija o čovjeku, Sir Thomas More – engleski Sokrat i druga – posvećena su kršćanskoj antropologiji, dijalogu vjere i znanosti te pastoralu obitelji.

U nijednom od dostupnih biografskih izvora ili njegovih djela (Hrvatska enciklopedija, Glas Koncila, znanstveni radovi o njegovoj filozofiji) nema spomena da bi Weissgerber prakticirao, zagovarao ili proučavao jogu. Tvrdnja o tome pojavljuje se bez ikakve reference na njegove radove ili svjedočanstva suvremenika. Riječ je, dakle, o neprovjerenoj i neutemeljenoj tvrdnji izrečenoj o pokojniku koji se više ne može braniti.

Posebno je važno istaknuti da je Josip Weissgerber bio član Družbe Isusove i da su sva trojica braće Weissgerber – Josip, Antun i Stanko – bili isusovci. Njihova je obitelj dala Crkvi trojicu svećenika koji su živjeli u celibatu i nisu ostavili potomstvo koje bi danas moglo reagirati.

Hrvatska provincija Družbe Isusove, kojoj je pokojni ddr. Weisgerber pripadao, umjesto da se javno očituje o tome je li poznato da je prakticirao ili javno zagovarao jogu, o svemu šuti i ostavlja klevetu o svojem istaknutom redovniku i znanstveniku bez odgovora ili reagiranja.

U vezi s pitanjem spojivosti joge i katoličkog nauka, službeni dokumenti Crkve (posebno Pismo Kongregacije za nauk vjere o nekim vidovima kršćanske meditacije iz 1989.) pozivaju na otklon prema istočnjačkim tehnikama kada se one miješaju s kršćanskom molitvom, zbog opasnosti sinkretizma.

Tradicionalna joga nosi filozofski i duhovni sadržaj koji nije neutralan. Vjernik katolik ne bi smio prakticirati jogu, ni u kojem obliku.

U službenim dokumentima vatikanskog teksta Molitva kršćanina iz 2003. godine, joga se povezuje s pokretom New Age i smatra se nespojivom s kršćanskim naukom jer se temelji na istočnjačkim religijama i panteizmu.

Ovom prilikom pozivamo na poštivanje istine i dostojanstva pokojnih osoba. Klevetanje umrlih koji se ne mogu braniti nije samo nepravedno, nego i štetno za javni prostor.

Mediji u Hrvatskoj kada nekoga okleveću, ali i crkvene ustanove, odavno bi trebali a nisu, pokazati veću osjetljivost prema činjenicama i prema sjećanju na one koji su cijeli život posvetili obrani vjere i naroda, službi Crkvi i znanosti.