ZAGREB, 1. siječnja – Iako je, prema objašnjenjima izvršne vlasti, glavni razlog promjena u funkcioniranju sudstva trebala biti njegova veća učinkovitost, čini se da je prava namjere ipak bila »dekapitacija« predsjednika sudova kao »relikata HDZ-ove vlasti». Tomu u prilog govori i činjenica da novi Zakon o sudovima, zapravo primorava ministra pravosuđa da smijeni aktualne predsjednike sudova. No, kad ministar obavi taj posao, za četiri mjeseca, prema zaključku Vlade, mora se donijeti novi zakon o sudovima, prema kojem će predsjednike sudova imenovati Zastupnički dom.

Naime, prema rješenju koje je naknadno ubačeno u zakon, kroz amandmane saborskih odbora za pravosuđe i zakonodavstvo, za predsjednike sudova ubuduće će moći biti izabrane osobe koje nikad nisu bili suci! Osim toga, ostaje otvoren prostor i za izigravanje odredbe da ministar pravosuđa mora izabrati predsjednika suda između trojice kandidata koje predloži sudačko vijeće koje čine suci. Naime, u zakon je ubačena odredba prema kojoj, u slučaju da ministar pravosuđa ne imenuje za predsjednika suda niti jednog od kanidata kojeg utvrdi sudačko vijeće, postupak se mora ponoviti.

Predsjednik Odbora za pravosuđa Luka Trconić tvrdi pak da su pribjegli rješenju prema kojem predsjednik suda ne mora biti sudac, jer da bi suprotno rješenje bilo neustavno. Odnosno, prema Trconićevom tumačenju, u neravnopravan položaj došle bi osobe koje bi se kandidirale za predsjednike sudova, a prije nisu bili suci. U krajnjem slučaju, to bi značilo da bi zaštitu svojih prava mogle potražiti i dobiti na Ustavnom sudu.

Činjenica je da je zakon predvidio da će osoba koja bude izabrana za predsjednika suda, a nije sudac, naknadno morati proći postupak imenovanja za suca pred Državnim sudbenim vijećem (DSV). No, pitanje je koliko će se u DSV-u usuditi »plivati uzvodno» te odbiti izabrati za suca osobu koju je ministar pravosuđa imenovao za predsjednika suda. Tim više, ako se zna da će ministar pravosuđa, prema novom Zakonu o DSV-u, moći instalirati »svoje ljude» u DSV. Naime, zakon ministru daje odriješene ruke da ignorira prijedloge struke - sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora koji predlažu svoje kandidate u DSV.

Iz svega ovoga proizlazi da je, u provođenju reforme sudstva, Ministarstvo pravosuđa »zaboravilo» na mnoga rješenja s kojima je kretalo u promjene. Primjerice, jedno od prvih rješenja bilo je da predsjednik suda mora biti izabran isključivo između sudaca iz suda za koji se bira - da bi u konačnici došlo do solucije da predsjednik suda ne mora biti čak niti sudac.

No, politika je, kako se čini, isplela novu mrežu oko sudstva. Uzaludno je zato plakati nad prolivenim mlijekom, kao što to čine neki dužnosnici u vlasti koji se sada bune zbog novog uplitanja politike u sudstvo, a i sami su tome dali nemali obol.