Jednostavno, nakon izbora se situacija tako poklopila — ni jedna stranka nije odnijela većinu, a uspostava normalne koalicije programski bliskih stranaka koje se udružuju kako bi obnašale vlast, za Bosnu je nešto novo. Ideja stvaranja Demokratske alijanse za promjene, koju je nakon izbornih rezultata lansirao SDP, sve se više čini utopističkom. Sve glasnije se govori o uspostavi protektorata.

Glasovanje u Parlamentarnoj skupštini BiH, koja je u petak, posljednjeg radnog dana prošlog milenija, izabrala predsjedavajućeg i dvojicu zamjenika predsjedavajućeg, moglo bi značiti da se Stranka za BiH odlučila za Alijansu. Naime, na čelo Parlamenta BiH u prvom osmomjesečnom rotacijskom razdoblju došao je Sead Avdić iz SDP-a koji je dobio više glasova od kandidata SDA Adema Borića. Nije uspio proći ni kandidat SDS-a za potpredsjednika Parlamenta Zoran Spasojević, kojeg je na glasovanju pobijedio Željko Mirjanić iz Stranke nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. No, kandidat HDZ-a za potpredsjednika Zastupničkog doma Mariofil Ljubić na glasovanju je pobijedio kandidata NHI-ja Ivu Lozančića.

Zapreku čvršćim odnosima stranaka iz Alijanse svakako će činiti odnos Stranke za BiH i svih stranaka iz RS, posebno Partije demokratskog progresa Mladena Ivanića, novoga mandatara za Vladu Republike Srpske. Naime, Silajdžić se u kampanji (ali i nakon nje) zauzimao za ukidanje Republike Srpske, za BiH bez entiteta, podsjećajući da je RS entitet nastao na zločinu. Takve njegove teze potpuno su neprihvatljive Ivaniću, ali i svim političkim subjektima u RS. Ivanić je izjavio da će Alijansu poduprijeti, ali da njegov PDP neće dati glas ni za jednoga kandidata Stranke za BiH.

Način izbora čelnih ljudi Parlamenta i izbor Vlade ipak su dvije različite stvari. Najprije zbog toga što mandatara i članove Vijeća ministara imenuju članovi Predsjedništva izabrani 1998. godine na razdoblje od četiri godine. I premda će novi predsjednik Parlamenta dr. Avdić privremeno, do izbora novog člana Predsjedništva, zamijeniti Halida Genjca na dužnosti vršitelja dužnosti člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, odluke u Predsjedništvu donose se isključivo konsenzusom.

No, HDZ se nije znao postaviti u ovakvoj situaciji. Iz njihovih istupa iščitava se potpuna odsutnost bilo kakve strategije. Tako se stalno daju priopćenja kako se nešto ne prihvaća, a po tome se ponaša kao da tih priopćenja nije ni bilo. Jedina napola izgrađena strategija HDZ-a jest Hrvatski narodni sabor, za koji nije jasno je li nevladina udruga, naddržavno ili pak paradržavno tijelo, a činjenica je da može postati sve od toga. To je u biti i protuteza izrazito antihadezeovskim stavovima međunarodne zajednice, tako da bi za slučaj da nešto loše krene po HDZ, Hrvatski narodni sabor mogao štošta odlučiti (recimo, raspisati referendum za uspostavu trećeg entiteta).

Izlaz iz ovakve pat-pozicije, u kojoj zapravo vlast nije osvojio nitko, mogao bi biti ili u novim izborima ili u uspostavi protektorata međunarodne zajednice o kojem se sve glasnije priča. Premda se stalno lansiraju teze o mogućim vladama eksperata, to se čini potpuno neostvarivim, budući da neovisnih eksperata u BiH jednostavno — nema!

Prema toj varijanti, predsjednik Vijeća ministara BiH postao bi lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, a na čelu federalne Vlade Edhema Bičakčića bi zamijenio bivši HDZ-ovac Jadranko Prlić. Predsjednik Vlade Republike Srpske bio bi Mladen Ivanić (što se i ostvaruje), a predsjednik Federacije postao bi Krešimir Zubak. Dužnost potpredsjednika Federacije obnašao bi Beriz Belikić (Stranka za BiH), aktualni premijer Sarajevske županije. Stranka za BiH nominirala bi i člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, tako da bi trajna Izetbegovićeva zamjenica postala dr. Mediha Filipović.