ZAGREB, 1. siječnja - Većina hrvatskih političara u izjavama za Vjesnik u ponedjeljak ocijenila je kao neodgovorno špekuliranje i glupost tvrdnje Dobroslava Parage, predsjednika izvanparlamentarne stranke HSP 1861., da je među osumnjičenicima Haaškog suda i predsjednik Vlade demokratskog jedinstva Franjo Gregurić. Sugovornici ističu i da ih čudi što su Paragine izjave. koje idu na ruku tezama o građanskom ratu u Hrvatskoj, dobile toliki publicitet.

Hrvoje Šarinić, nekadašnji šef kabineta predsjednika Franje Tuđmana, opovrgnuo je da je sa Slobodanom Miloševićem dva dana prije akcije »Oluja« dogovarao preseljenje stanovništva, jer smo »mi početak te akcije skrivali kao zmija noge«. Upozorava da je za »Medački džep«, akciju o kojoj se odlučivalo u vojnom vrhu, saznao tek kad je bila gotova.

Potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac drži da treba prestati s »mazohističkim samooptuživanjem kakvo ne postoji nigdje u svijetu«, dok predsjednik Sabora Zlatko Tomčić kaže da bi se najradije popeo na Sljeme i zaurlikao da već jedanput prestanu te licitacije s haaškim optužnicama. Ivan Zvonimir Čičak odbio je komentirati Paragine tvrdnje, dok je Damir Kajin (IDS) kazao kako bi konačno priču s osumnjičenicima Haaškog suda trebalo »otvoriti« kako bi prestale špekulacije u vezi s tim. Kajina ipak nije iznenadilo da su među osumnjičenicima, kako je rekao, i neki političari iz bivše vlasti (cjelovite izjave svih Vjesnikovih sugovornika donosimo u okviru).

Podsjetimo, uz Gregurića, Paraga je na konferenciji za novinare prošlog petka još kao moguće osumnjičenike spomenuo bivšeg premijera i dugogodišnjeg šefa kabineta predsjednika Tuđmana Hrvoja Šarinića, savjetnika za unutarnju politiku prvog hrvatskog predsjednika Ivića Pašalića, sadašnjeg člana Ustavnog suda Vicu Vukojevića te bivšeg šefa HIS-a Miroslava Tuđmana.

Budući da su članovi Vlade demokratskog jedinstva u vrijeme najžešće srpske agresije na Hrvatsku tijekom jeseni 1991. godine bili i predsjednik HSLS-a Dražen Budiša te potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac (SDP) a i sadašnji predsjednik države Stipe Mesić obnašao je sve do razlaza s Tuđmanom 1994. godine visoke državne dužnosti (bio je i premijer i predsjednik Sabora), postoji mogućnost da se i oni nađu na listi osumnjičenih osoba. »Možda se (Mesić) iskupio svojim svjedočenjem«, kaže Paraga objasnivši kako se svojim svjedočenjem u Haagu ipak prekasno »usprotivio onima koji su radili zločine«.

Greguriću i, tom logikom, valjda svima u Vladi demokratskog jedinstva stavlja se na teret da su te visoke dužnosti obnašali u vrijeme događanja u Gospiću i Pakračkoj Poljani. Šarinić je odgovoran, prema Paragi, jer je bio premijer u vrijeme Medačkog džepa, a navodno je i dogovarao preseljenja stanovništva. Vukojevića se, prema istom izvoru, tereti da je sâm sudjelovao u etničkom čišćenju, a Miroslav Tuđman je navodno sâm odgovoran za neke zločine i njihovo prikrivanje. Paraga jedino za Pašalića nije iznio obrazloženje za što ga se tereti dometnuvši kako on sâm zna da je među osumnjičenicima Haaškog suda. Kad se toj »najsvježijoj« listi haaških osumnjičenika, koja doduše nije potvrđena, pribroje i oni koje se dosad najčešće spominjalo u medijima (a koje je kao osumnjičenike potvrdio i zamjenik haaške tužiteljice Graham Blewit), poput generala Stipetića koji je dobio poziv kao osumnjičenik, zatim generala Gotovine, Norca, Čermaka, Krstičevića, Koradea te Agotića, a na kraju i bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka te zapovjednika specijalnih policijskih snaga Mladena Markača, onda više nema nikakve sumnje kako je među osumnjičenicima Haaškog suda - ako se Paragine tvrdnje pokažu točnim - zapravo politički i vojni vrh iz razdoblja Domovinskog rata. S obzirom da je Blewit »posthumno« na optuženičku klupu stavio i pokojnog predsjednika Tuđmana, gotovo da nema značajnije osobe koja je od kolovoza 1991. do rujna 1995. obavljala neku visoku političku ili vojnu dužnost a da nije među osumnjičenicima Haaškog suda ili među njegovim zaštićenim svjedocima.

Najprije je vojni savjetnik predsjednika Mesića general Imra Agotić u javnom istupu optužio vojnu policiju i MUP da su odgovorni za, kako tvrdi, zločine počinjene nakon »Bljeska« i »Oluje«. Agotić je htio amnestirati Hrvatsku vojsku od odgovornosti, a time vjerojatno i sebe samoga jer je u vrijeme tih oslobodilačkih akcija bio zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Upravo se HRZ-u, dakle Agotiću, po široko tumačenoj zapovijednoj odgovornosti stavlja na teret upotreba zrakoplova koji su navodno djelovali mimo ratnog prava po izbjegličkim kolonama.

Agotićevo »prebacivanje krivnje« većina je hrvatskih političkih stranaka ocijenila »štetnim«. Što se pak tiče generala Stipetića, njegov odvjetnik Čedo Prodanović kazao je u novinskom intervjuu da se njegovo svjedočenje »mnogima neće svidjeti«. Mnogo toga se događalo mimo volje generala Petra Stipetića, čak i mimo njegova znanja, budući da su u igri različiti i veliki interesi drugih, rekao je Prodanović najavljujući time nove zaplete u vezi s haaškim optužnicama.

Inače, Haaški sud »Bljesak« i »Oluju« tretira ne (samo) kao legitimne oslobodilačke akcije nego i kao unaprijed smišljene operacije etničkog čišćenja srpskog stanovništva. U tom smislu tražena su mišljenja i vojnih eksperata koji su trebali reći je li, primjerice, tijekom »Oluje« odnosno oslobađanja Knina bilo »pretjerane upotrebe topničke vatre«. Danas gotovo nitko ne spominje da je »Oluja« pokrenuta kao odgovor na pokušaj hrvatskih i bosanskih Srba da osvoje bošnjačku bihaćku enklavu, te da su ugledni diplomati javno upozoravali tadašnje hrvatsko vodstvo da će pri eventualnom pokušaju oslobađanja svojih okupiranih područja doživjeti poraz.

S obzirom na najnoviji razvoj događaja u vezi s haaškim optužnicama, i stranke vladajuće koalicije podijelile su se. HSLS odbija izručenje bilo kojeg generala prema široko tumačenoj zapovijednoj odgovornosti. Na sličnim je pozicijama i SDP, odnosno, barem onaj dio te stranke koji predstavlja dr. Zdravko Tomac. Međutim, i premijer Račan je u božićnom intervjuu jasno kazao da ne prihvaća optužnice za Domovinski rat, »Bljesak« i »Oluju«. Nešto drukčija stajališta imaju IDS i HNS koji drže da se haaške optužnice tiču samo »vojne elite« te da Hrvatska zbog toga ne smije doći u sukob sa Sudom. Inače, kako je poznato, Vlada je u »13 točaka« formulirala svoju novu strategiju kojom se traži da se najprije sankcioniraju zločini koji su se prvi dogodili (poput masakra vukovarskih ranjenika 1991.) te da će prihvatiti suradnju s Haaškim sudom samo u onim slučajevima kad se optužnice odnose na konkretne zločine a ne na cijele oslobodilačke akcije, ili Domovinski rat uopće.

Što se, pak, tiče najnovije Paragine liste osumnjičenih, na nju ne bi trebalo obraćati preveliku pozornost da se i neka prethodna nagađanja nekih drugih hrvatskih političara nisu kasnije pokazala istinitima. Stvorena atmosfera u javnosti, međusobno prebacivanje krivnje, kao i činjenica da praktički nitko tko je sudjelovao u Domovinskom ratu - bilo kao državni dužnosnik ili vojni zapovjednik - više nije siguran da se neće naći na optužnici Haaškog suda, gotovo da daju za pravo onima koji tvrde kako se takvim potezima ne samo pokušava mijenjati povijest i velikosrpska agresija na Hrvatsku pretvoriti u građanski rat, nego se dovode u pitanje i sami »temelji države«. Ako je obrana jedne države samo zbroj zločina, a njeno oslobođenje od okupacije posljedica unaprijed smišljenog plana etničkog čišćenja, logično je pitanje treba li, odnosno smije li uopće jedna takva država postojati? Na to pitanje hrvatska će Vlada morati dati odgovor, po svoj prilici, još potkraj siječnja, nakon posjeta glavne tužiteljice Carle del Ponte Zagrebu.