Slobodna Dalmacija: 03. 01. 2001.
PRENOSIMO: TEKST DOUGA BANDOWA IZ WASHINGTON TIMESA KOJI JE MEĐU AMERIČKIM HRVATIMA IZAZVAO BURU PROSVJEDA
"Hrvatska vojska je koristila topništvo protiv srpskih gradova i izbjeglica"
"U kolovozu 1995. Hrvatska je pokrenula operaciju Oluja. Washington je zažmirio na taj napad, uzdižući njegove moguće pozitivne učinke. NATO-ovi su zrakoplovi napali srpske radare. Napad je brzo nadvladao srpske branitelje. Hrvatska je vojska koristila topništvo protiv srpskih gradova i kolona izbjeglica. Tko Srbe može okriviti za odlazak?", piše Bandow u tekstu pod naslovom "Ruševine rata"
Tekst koji je za Washington Times napisao Doug Bandow, znanstveni suradnik washingtonskog instituta Cato, i koji je pod naslovom "Ruševine rata" objavljen 23. prosinca, podigao je među američkim Hrvatima buru prosvjeda. Washington Times je nakon toga objavio i tekst Udruge američkih Hrvata koji su oštro reagirali na napis Douga Bandowa. Zbog zanimanja u hrvatskoj javnosti, tekst Douga Bandowa iz Washington Timesa prenosimo u cijelosti.
"Jedan od najvažnijih prioriteta dolazeće Bushove administracije bit će da se oslobodi djeteta kojega je stvorio njegov prethodnik. To znači stajati po strani od svih tužnih novih, ali nevažnih sukoba.
Razbijene iluzije
U oštrom proturječju bila je politika Clintonove administracije, koja je tvrdila da je čuvar humanitarnih vrijednosti. U jednom kratkom trenutku predsjednik Clinton je prošle godine iznio svoju želju da zaustavi etničko čišćenje bilo gdje u svijetu. No, kratki posjet balkanskoj državi Hrvatskoj brzo razbija iluziju da je Washington išta drugo osim cinizma preuzeo kao svoju politiku.
Duž sporednih putova ove balkanske nacije, koja se sada nada pridružiti NATO-u, ostaju krhotine rata. Napuštene kuće, s razbijenim zidovima, bez krovova. Kilometrima se ne pojavljuje niti jedna duša. To je područje duhova i izravan rezultat politike Clintonove administracij
e.Kada se Jugoslavija počela razilaziti 1991., Njemačka se utrkivala priznati nove države Sloveniju i Hrvatsku, a Europljani i Sjedinjene Države su ih oponašali. No, kao što su se Hrvati željeli odcijepiti od Jugoslavije kojom su dominirali Srbi, Srbi su, koji su činili nešto više od 10 posto stanovništva, htjeli pobjeći iz nove države kojom su dominirali Hrvati. Slijedilo je sedam mjeseci borbi, uz složeni prekid vatre koji su nadzirale snage UN-a.
Srpsko stajalište teško da je bilo nerazumno. Ako su Hrvati zaslužili svoju državu, zašto onda nisu Srbi?
Granice jugoslavenske republike Hrvatske bile su proizvoljne, stvorene od komunističkog režima Josipa Brza Tita. Hrvati su u Drugom svjetskom ratu ušli u savez s nacistima i ubili stotine tisuća Srba. Na čelu nove neovisne Hrvatske bio je Franjo Tuđman, antisemitski razbojnik koji nije želio zajamčiti ikakvu zaštitu srpskoj manjini.
Washington zažmirio
Srbi su u krajini živjeli 500 godina. Oni imaju isto toliko prava odlučiti o svojim političkim vjernostima kao što su učinili Hrvati koji više nisu željeli biti dio Jugoslavije. Tri su godine krajinski Srbi uživali tešku egzistenciju. Odbačeni od ostatka svijeta, Zapad nije priznao njihove težnje za neovisnošću, i nisu bili pridruženi državi Srbiji.
U međuvremenu je Clintonova administracija, navodno predana miru, pomogla uvježbati hrvatsku vojsku. Nije bio potreban genij da bi pogodio gdje će Zagreb iskoristiti te postrojbe. U kolovozu 1995. Hrvatska je pokrenula operaciju Oluja. Tako je veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj tražio od predsjednika Tuđmana da pregovara, Washington je zažmirio na taj napad, uzdižući njegove moguće pozitivne učinke. NATO-ovi su zrakoplovi napali srpske radare.
Napad je obuhvatio bojišnicu dužine 725 milja i brzo nadvladao srpske branitelje. Hrvatska je vojska koristila topništvo protiv srpskih gradova i kolona izbjeglica. Tko Srbe može okriviti za odlazak? Prema onima koji su ostali odnosilo se na način za koji se Srbe optuživalo da koriste prema drugima.
Prema Amnesty Internationalu: ’Širok raspon kršenja ljudskih prava počinjen je tijekom i nakon operacije Oluja. Među njima su i veliki prijestupi, kao npr. egzekucije bez sudskog postupka, nestanci osoba; torture, uključujući i silovanja; sustavno uništavanje kuća; pokušaji prisilnog protjerivanja i brojni slučajevi zlostavljanja.’
Dok je o glavnini incidenata izvještavano u danima i tjednima neposredno nakon ove operacije, ova kršenja ljudskih prava su se nastavila i nekoliko mjeseci nakon toga. Amnesty International je posvjedočila o ubojstvima, nasilju i zastrašivanjima sve do 1996. godine, a nisu bili potpuno uklonjeni ni do 1998. godine.
Ratni zločini
Ti prekršaji, zapravo, ratni zločini, ne opravdavaju, naravno, srpske nečasne postupke. Ali pokazuju da su sve strane u nizu sukoba u regiji počinile zločine.
Oni također pokazuju bankrot zapadnjačke politike. Tražiti da Srbi uvijek i svuda ostanu na milost svojim neprijateljima. Ne činiti ništa kada se ubijaju Srbi. Okriviti Srbe za svaki problem svugdje.
Na sreću, Hrvatska se mijenja. Tuđman je mrtav i zamijenjen je liberalnijom, zapadnjački orijentiranom vladom. Počela je surađivati u progonu hrvatskih ratnih zločinaca i ohrabrivati srpske izbjeglice da se vrate kućama.
Ali, mnoge rane u Krajini tek trebaju zacijeljeti. Napuštene pravoslavne crkve stoje kao nijemi stražari u selima koja su zadržala ožiljke iz borbi 1995. godine. Srušene kuće nagrđuju krajolik. Kao što primjećuje Amnesty, ’široko rašireno i namjerno uništavanje kuća i drugih zgrada širom Krajine je najvidljiviji preostali dokaz o velikim kršenjima ljudskih prava počinjenima nakon operacije Oluja’.
To također ostaje najvidljivijim dokazom vanjske politike SAD-a koja je bila i glupa i zločinačka i koja je raspaljivala vatre mržnje i sukobljavanja", napisao je Doug Bandow za Washington Times.