Novi list: 04. 01. 2001.
Apatija kao politički problem
Piše: Jelena Lovrić
Narod je opet razočarao svoje vladare. Nije oduševljen kao prije godinu dana, skroz je popustio. To je smisao poruke kojom se povodom Trećeg siječnja oglasio vicepremijer Goran Granić. U jednom intervjuu on tvrdi da su Banski dvori najstabilnija politička institucija u zemlji, da problem nije u vladi,
nego u “činjenici da u proteklih godinu dana nije stvorena pozitivna atmosfera u društvu". "Hrvatska je u jednoj shizofrenoj, traumatskoj situaciji i pitanje je kako stvoriti pozitivnu energiju u društvu”, kaže Račanova desna ruka.Granić je u jednom zaista u pravu: raspoloženje, točnije neraspoloženje javnosti postalo je pravi, teški politički problem. Vicepremijer dobro pogađa i kada tvrdi da bez pozitivne energije u društvu nije moguće provesti potrebne promjene. Bez buđenja i mobiliziranja poleta, nema
Hrvatskoj napretka. Samo će se dalje tonuti u apatiju i beznađe. Ali jedan od šefova moćne vlade ipak teško griješi kada glavni problem vidi u nestvaranju pozitivnog ozračja. Glavni je problem u njegovom likvidiranju. Problem je što su u godinu dana upropaštene dobre vibracije koje su u hrvatskom društvu lani u ovo vrijeme evidentno postojale. Ako je čega bilo, bilo je zanosa. S tadašnjom energijom sve se činilo mogućim. Danas se sve čini nemogućim. Pozitivno se ozračje smračilo, ne zato jer se narod bez razloga nešto predomislio, nego su mu u proteklu godinu dana dobro raspoloženje sistematski ubijali. Nova vlast pozitivno ozračje nije morala stvarati, bilo ga je dovoljno održavati na životu, Čak je i to nadmašivalo njene sposobnosti, Entuzijazam od prije godinu dana vlada ne samo da nije znala voditi, nego ga je, evo, dokrajčila.Lani ustoličena garnitura nije iskoristila podršku naroda, pozitivnu energiju nije uspjela materijalizirati i pretočiti u konkretnu politiku. Izostanak ozbiljnih promjena dobra je raspoloženja ohladio. Izostanak osjećaja da se zaista krenulo u stvaranje neke nove, poštenije i pravednije Hrvatske direktno je povezan s narastajućom depresijom.
Vlast se sada ponaša kao da je iznenađena osipanjem javne podrške. Zapanjena je kritikom, ne može je shvatiti, misli da je ona u neskladu s izbornim rezultatima. Vladajuća se ekipa drži kao da je narod njih izdao. Podršku koju su lani imali nisu znali cijeniti, iz njihovih izjava danas proizlazi da se toga ni ne sjećaju.
Problem je što u društvu, koje je potonulo u apatiju, nikakav dinamizam nije moguće postići. Veliki je problem također što se ne vidi kako bi se raspoloženje javnosti na dobro moglo preokrenuti.