Bivša zagrebačka studentica, sarajevska profesorica biokemije i nepopustljiva zagovornica beskrupuloznog naci-ekskluzivizma Biljana Plavšić ostat će zapamćena po mnogo toga. No posebno po televizijskoj slici kada na bijeljinskim ulicama posutim leševima čestita Arkanu "na dobro obavljenu poslu", te po hladnom cinizmu s kojim, dok granate padaju po Sarajevu, govori u reporterske mikrofone: "Pa šta ako ginu deca? Naši su ciljevi sveti!" I žrtve i svjedoci tu univerzitetsku profesoricu pamte kao oličenje svojevrsnog "anđela zla", kao najžešću od četvero žestokih: brežnjevski namrgođenog i gorštački zadrtog Momčila Krajišnika, šekspirologa Nikole Koljevića, koji je skinuo frak i obukao narodnu nošnju, i "liječnika, pjesnika, monstruma" Radovana Karadžića. Ako je suditi po najnovijim vijestima, Biljana Plavšić bi se mogla pridružiti Momčilu Krajišniku.

Kako se iz svjetskih centara moći - a Hagg je nedvojbeno poluga te moći - prostor nekadašnje Jugoslavije doživljava kao jedinstven prostor, eventualno uhićenje Biljane Plavšić vjerojatno će imati svoje posljedice i u Hrvatskoj. Hoće li njezino pozivanje u Haag biti samo kompenzacija za haaško terećenje generala Petra Stipetića, ili možda i najava podizanja novih optužnica protiv još nekih hrvatskih generala i političara? Kredibilitet toga suda u Hrvatskoj nije narušen samo spominjanjem Stipetića, drakonskom kaznom generalu Blaškiću, nego i dojmom da se Sud, umjesto isključivo pravnim principima utvrđivanja krivnje, zapravo bavi (i) njezinom ravnotežom, odnosno simetrijom zločina. A upravo zločini počinjeni u Bosni pokazuju svu nepravednost njihova izjednačavanja. Jer zna se i tko ih je započeo i najviše počinio. Matrica toga zločina - logori, kapoi, etničko čišćenje - poznata i iskušana prije pola stoljeća, monstruozno je ponavljana od Manjače, preko Keraterma, Trnopolja, Ljubije, do Luke... Jedina je razlika što je ono nekoć bila industrija, a ovo manufaktura smrti, gdje su se ljudi doista obrađivali ručno, gdje su se krvnik i žrtva najčešće poznavali. Zbog toga svaki pokušaj izjednačavanja krivice ostavlja trpak okus i gorčinu; a Bosna ostaje "čardakom ni na nebu ni na zemlji" u koji se nekadašnje žrtve ili ne žele ili ne mogu vratiti.