ZAGREB, 4. siječnja - Odnosi Hrvatske s Haaškim tribunalom, ako je suditi prema najnovijim zbivanjima, postaju sve kompliciraniji. Hrvatski mediji »iz dobro obaviještenih izvora« spominju haaško pismo u kojem se hrvatski Ured za odnose s Tribunalom obavještava o čak stotinjak osumnjičenih visokih dužnosnika, i to ne samo časnika i vojnika. Istina, zamjenik premijera dr. Goran Granić opovrgnuo je te informacije i ocijenio to shizofrenom i suludom situacijom. I glasnogovornica Vlade Aleksandra Kolarić u četvrtak je dodatno opovrgnula špekulacije o navodnom popisu sto imena bivših hrvatskih dužnosnika, te naglasila da takvog papira u Vladi nema.

Glasnogovornica glavne tužiteljice Haaškog suda Florence Hartmann ocijenila je pak, u izjavi za Hinu, da hrvatski mediji ne obavljaju ozbiljno svoj posao i da žele kriminalizirati Haaški sud te zastrašiti hrvatsku javnost (!?). Ali, na upit usmjerava li se djelovanje Tribunala na kriminalizaciju bivšeg političkog vrha, glasnogovornica je pitijski odgovorila kako nekima ne odgovara postojanje tog suda, te da bi »oni voljeli da Haag ne postoji«. Dodaje kako takvi napisi u Hrvatskoj imaju cilj - »neutralizirati rad Suda kako odgovornost za zločine ne bi snosili oni koji su odgovorni«.

No, bez obzira na negiranje i hrvatske Vlade i Tribunala o tome da postoji stotinjak osumnjičenih, činjenica je da posljednjih dana iz više izvora stižu informacije prema kojima se haaške optužnice šire čak i na članove nekadašnje Vlade demokratskog jedinstva. No, teško je reći koliko su te vijesti vjerodostojne. Naime, i prošlog je ljeta najprije krenula glasina o navodnoj optužnici protiv generala Petra Stipetića za koju je Vlada također bila rekla da je ona nije dobila (što je bila istina). Poziv za razgovor načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga RH stigao je tada preko Ureda Predsjednika. No, slijed događaja pokazao je da gdje ima dima, ima i vatre, jer ubrzo je stigao i novi poziv Stipetiću po kojem je on i haaški osumnjičenik.

Zbog toga, čini se, ni najnoviji napisi najvjerojatnije nisu bez temelja. Jednako tako, ne može se ne sumnjati kako postoje haaški zahtjevi da im se dostave transkripti službenih razgovora, ali i onih tajno snimanih u Uredu Predsjednika dok je predsjednik države bio dr. Franjo Tuđman. Dapače, u Haagu kažu da oni »stalno nešto traže« jer su im »papiri« važni u ocjeni treba li netko biti osumnjičenik ili ne treba.

No, ti posljednji događaji svjedoče da u odnosima Hrvatske s Haaškim sudom mnogo toga škripi i ide po višestrukim kolosijecima pa se zato teško razlučuju informacije od dezinformacija, što ionako naelektriziranu atmosferu u Hrvatskoj čini još napetijom. Primjerice, prema nekim vijestima, general Stipetić navodno je osumnjičenik po objektivnoj zapovijednoj odgovornosti temeljem optužbi Srba, a Tribunal, prema istom izvoru, računa da mu može dati status haaškog pokajnika ako »izrecitira« što »zna i ne zna« o tijeku nekih akcija Hrvatske vojske. Sve to upućuje na to da Vlada mora hitno poduzeti korake kojima će zaštititi nacionalne interese, dignitet Domovinskog rata i oslobodilačkih akcija, a ne, kako se to nerijetko insinuira - počinitelje zločina. U suprotnom, haaški bi zatvori bili premali za broj onih koje bi trebali primiti »na hranu i stan« po »objektivnoj odgovornosti«. Bilo bi to izjednačavanje žrtve i agresora, te kriminalizacija Domovinskog rata, bez obzira što u Tribunalu to poriču.

Goranka Jureško