Premda se o trećem siječnju i o prvoj godišnjici koalicijske Vlade ovih dana dosta govori, stječe se dojam da se ideološke razlike u šestorci, taj česti, ali neizgovoreni razlog velikih trzavica, ovih obljetničkih dana, vrlo vješto prešućuje. To je, dakako, besmisleno, jer su te razlike često vrlo duboke i ako nešto sruši ovu Vladu prije vremena, to će onda svakako biti borba ideologija. Godina dana koalicijske Vlade donijela je povratak Hrvatske na međunarodnu scenu i nastavak teške gospodarske situacije, to je, naime, prepjev koji pjevaju već i ptice na grani.

No što napraviti da se gospodarski problemi riješe prije negoli svi završimo na Mirogoju, kakve ideološke poruke donose pojedina rješenja i kao kruna svega — kako će se ideološki raznorodne stranke postaviti prema zahtjevima iz Haaga, o tome se mudro šuti.

Naime, odgovori na pitanja hoće li Hrvatska liberalizirati svoje gospodarske tokove, hoće li širom otvoriti vrata stranom kapitalu, a to znači napraviti kapitalne zakonske ustupke stranim ulagačima, hoće li privatizirati medije ili će ih kao u slučaju Vjesnika dotirati, hoće li od Beograda tražiti samo mrtve i nestale i zaboraviti na srpske krvnike kao što to radi većina svijeta ili će nastupiti nacionalno odgovorno, napokon hoće li Haagu izručiti hrvatske generale ili će od Haaga tražiti pravdu, sve su to odgovori koji nisu tehničke naravi, nego će ih determinirati politička ideologija.

Pogleda li se kronologija rasprava unutar šestorke, može se vidjeti da je u pozadini redovito stajala ideologija i zato su svađe bile tako grčevite, makar su često gladnom narodu djelovale kao besmislene. Borba unutar šestorke u pravilu je bila borba SDP-a i HSLS-a i ona je uvjetovana iz dvaju razloga: HSLS je ideološki najrazličitiji SDP-u i HSLS je i sukladno izbornim rezultatima jedini SDP-ov realni suparnik, premda bi mu po logici internoga koalicijskog sporazuma trebao biti — partner.

Čitavom Vladom protekle godine nesumnjivo je ravnao SDP, što je po logici izbornih rezultata logično, no nema dvojbe da je moć SDP-a otišla i preko tih rezultata, što se osobito vidi u njihovu medijskom utjecaju. SDP-ov prvi partner HSLS, pak, čitavu godinu, kad god ulazi u zgradu Vlade, mora pokazivati cedulju na kojoj pišu njihovi izborni rezultati jer pokušaj da koalicijski sporazum sa SDP-om oživotvore, da imaju podjednak utjecaj na prezentaciju svojih stavova, napose u medijima, još uvijek nije uspio.Preko medija pretežito pod SDP-ovim utjecajem, a to su u prvom redu televizija i viđeniji tjednici, HSLS se čitavu godinu javnosti prikazuje kao neuki adolescent koji kao razmaženo derište stalno nešto zahtijeva. Kao jedini školovani političar, Račan je vrlo vješto potencirao tu situaciju, nikada ni jednom riječju nije protestirao protiv medijske demonizacije Dražena Budiše i uz to podržavao je rast rejtinga porečke skupine, koji objektivno prelazi snagu koju su im dali birači. Makar mu je Jakovčić zaprijetio pobunom Istre na samom početku, javno mu je to oprostio jer je Jakovčić prvi dao do znanja tko je gazda u Vladi i na tom brzom učenju Who is who u Vladi Račan se znao zahvaliti pa kasnije nikada riječi nije progovorio protiv prostodušnog Kajina koji barem jednom tjedno snažnije kritizira Vladu od bilo koje izvanparlamentarne stranke.

Prema suzdržanom HSS-u premijer se držao suzdržano, no kad je sukob Fižulića i Pankretića postao otvoren, poljoprivreda je dobila specijalnu sjednicu Vlade, jedinu osim vukovarske koja je održana izvan Zagreba. Sve te "neprincipijelne koalicije" gurale su HSLS na marginu i pretvarale njihov koalicijski sporazum u mrtvo slovo na papiru i javni istupi su bili jedino što je preostajalo Budiši. No u medijima ih je opet čekao Račan i njegov veliki utjecaj i klopka je bila savršeno postavljena. HNS, LS i IDS nisu samo stranke marginalnog utjecaja, nego su i ideološki lijevo usmjerene i već su po toj logici redovito u sukobima HSLS-SDP stale na stranu SDP-a.

No kako god bio doista vješt u raznim internim kombinatorikama, Račan će se ovih dana prvi put suočiti s problemom koji ne ostavlja manevarski prostor. Naime, sada nema nikakve dvojbe da će Vlada iz Haaga dobiti najmanje jednu optužnicu i ta će situacija tražiti posve konkretan odgovor. Što god napravio, Račan će biti zatrpan problemima: izruči li nekoga hrvatskoga generala, isprovocirat će nove izbore jer je HSLS u tom slučaju već najavio izlazak iz Vlade. Odbije li haaške zahtjeve, na Pleso će početi slijetati delegacije namrgođenih predstavnika međunarodne zajednice. No pričekajmo poštu iz Haaga da vidimo što nam je opet pripremio vješti mađioničar s Iblerova trga.