Alija Izetbegović je prevario i doveo u zabludu Armiju BiH, a potom i Srbe i Hrvate. Međutim, ponajviše je to učinio s vlastitim Muslimanima! Izetbegović je odgovoran i za muslimanske zločine nad hrvatskim življem u dolini Neretve, a Dario Kordić za zločine nad Muslimanima, dok će Tihomir Blaškić biti pušten iz zatvora jer ništa nije kriv - glavni su to naglasci ratnog dnevnika Stjepana Šibera, umirovljenog brigadnog generala Armije BiH.

Naziv im je "Prevare, zablude, istina", a druga mu knjiga izlazi iz tiska potkraj ovoga mjeseca, dok je prva izašla u listopadu prošle godine.

Poput njegova dnevnika, i sam je Šiber gotovo nepoznat široj hrvatskoj javnosti. No, on je do početka rata u BiH bio pukovnik bivše JNA, završio je brojne visoke vojne škole i bio je, kaže, jedan od najsposobnijih oficira omražene nam vojske, ali dalje od čina pukovnika nije uspio dogurati jer je, za razliku od većine, ipak mislio svojom glavom. Svoj dotadašnji 32-godišnji život za JNA, kako je u razgovoru za "Večernji list" rekao danas 62-godišnji Šiber, završio je 20. travnja 1992. kada se odrekao pukovničkog čina.

Zajedno s Jovanom Divjakom bio je zamjenik Seferu Haliloviću, a kad je za komandanta Armije BiH postavljen Rasim Delić, obojica su postali njegovi zamjenici. Tako je bilo do kraja 1993. kada mu je supruga teško oboljela, pa je otišao u Švicarsku za vojnog atašea, da bi 31. prosinca 1996. preko TV-a doznao da je potjeran u mirovinu.

- Halilović i Delić zajedno su s Izetbegovićem imali izravnu i apsolutnu komandu nad Armijom BiH. Mi nismo nikad imali vrhovnu komandu i to nikad nije nitko osim mene rekao. Sve je nadležnosti Izetbegović preuzeo na sebe i u drugoj knjizi zaključujem kako je on zaslužan za sve dobro i kriv za sve loše što se dogodilo. Divjak i ja, kao dva zamjenika, podijelili smo razne nadležnosti, a u mojoj je bila logistička, kadrovska, organizacijsko-mobilizacijska te pravna uprava. Nabava naoružanja bila je na Haliloviću, a ja sam brinuo o nabavi odjeće i stvaranju identiteta Armije BiH. K tome, bio sam jedini oficir Armije BiH, osim Halilovića i Delića, kojem je Izetbegović odobrio da može davati izjave novinarima bez prethodnog odobrenja.

- Rat i u Hrvatskoj i u BiH bio je rezultat težnje za vladavinom srpstva, da svi Srbi žive u jednoj državi, što je bila Miloševićeva krilatica a, s druge strane, cilj je bio istrebljenje Hrvata s nekih teritorija u Hrvatskoj, dok je u BiH izrazita bila srpska težnja za istrebljenjem Muslimana. Rat je krenuo i zbog toga, što se sada najbolje dokazuje, jer su Srbi poželjeli postati dio civilizacije. Dokaz za to je činjenica da se Muslimani i Hrvati u Republici Srpskoj vraćaju u sela, a ne u gradove gdje su bili, dok Srbi idu u gradove. A do rata su Muslimani i Hrvati bili građani, a Srbi čobani. To je bio apsolutno osvajački rat Srba. Trebalo je osvojiti što više nacionalnog blaga BiH, što se moglo postići samo ratom - drži general Šiber.

Šiber je cijelo vrijeme bio na raspolaganju Armiji BiH te je odbijao ponude da prijeđe u HVO. Na to su ga najviše nagovarali Mate Boban, pokojni predsjednik HDZ-a BiH, i Milivoj Petković, tadašnji načelnik Glavnog stožera HVO-a.

- S gledišta Sarajeva i sarajevskih Hrvata, kojih je do rata prema popisu bilo približno devet posto, izgledalo je kao da je u tom gradu cijela BiH, kao da su svi Hrvati BiH na jednom mjestu. U njemu su bili najveći Hrvati, a Bobana dotad nitko nije poznavao ni čuo za njega. HVO nikome nije bio ni na pameti. Međutim, iz dana u dan HVO je dolazio sve više do izražaja, posebno u Hercegovini i u krajevima gdje je Hrvata bilo 99,9 posto. Tome je pridonosila i podrška pokojnog predsjednika Franje Tuđmana i hrvatskog HDZ-a, a Boban je potpisivao sve što je trebao potpisati samo da bi imao svoju državu Herceg Bosnu. Hercegovci su željeli svoju državu kao što je to želio i Radovan Karadžić, a to sada želi i Ante Jelavić - otkriva nam Šiber.

U ratnom dnevniku Šiber postavlja i pitanje, zašto su gradovi s preko 75 posto muslimanskog življa, kao Foča, Zvornik, Prijedor, Rogatica, Srebrenica, dani četnicima bez borbe.

- Tko je kriv za to i tko je kažnjen? Nitko. A zapovijedanje je isključivo bilo u Izetbegovićevim rukama te Halilovićevim i Delićevim. Nitko drugi nije imao pravo zapovijedanja. I moj jedini odgovor na to jest da su oni sve nas prevarili. Zato knjiga i nosi naziv "Prevare, zablude, istina".

Najprije su nas prevarili organizatori rata, Srbi, primjerice oduzimanjem oružja Teritorijalne obrane. A onda su nas prevarili i organizatori obrane. Izetbegović nas je apsolutno prevario. Na kraju druge knjige dokazujem da je on doslovce prevario sve nas, ne samo Srbe i Hrvate koji su bili u Armiji BiH, nego i svoj vlastiti narod! Te su prijevare kasnije prelazile u zablude. Mi smo bili u zabludi, u zabludi su bili narodi BiH, a istinu pišem ja i ne bojim se je. Bit je istine da je ovaj rat bio podao i da u njemu nitko nije postigao svoj cilj jer nije bilo pobjednika - uvjerava nas Šiber.

- Kad se Izetbegović nakon tih zločina vratio s puta iz inozemstva, sastao se s nama članovima Generalštaba i rekao nam da je razmišljao da li da se uopće vrati u BiH jer on neće zapovijedati vojskom koja ubija i kolje žene i djecu. On je doznao za te zločine u inozemstvu kao i za to da se Halilović odvojio od Delića i da je radio po svome. Međutim, ti su zločini učinjeni pod Delićevim zapovjedništvom. Ali za te zločine trebala bi biti odgovorna vrhovna komanda, a znate tko je to bio. Izetbegović osobno! No, pitam se je li on isto onako razmišljao kao što nam je i rekao to što sam vam prenio - zaključio je Šiber.

- Rat između Armije BiH i HVO-a počeo je 9. svibnja 1993., a ja i dalje mislim da to nije bio rat između Muslimana i Hrvata jer je bilo jako dobrih ljudi Muslimana u HVO-u i isto tako Hrvata u Armiji BiH. Osnovna stvar, kad govorimo o tom sukobu, jest politika HDZ-a iz Hrvatske, predsjednika Tuđmana i i Hercegovaca koji su uz njega bili s Bobanom na čelu. Oni su željeli svoju državu koju bi zatim spojili s Hrvatskom kako bi Dalmacija imala zaleđe od bosanskih Hrvata. Ta je želja bila stalno forsirana i prikazivana. A tko je prvi opalio metak, nitko ne zna. Nadalje, sukob se s gledišta Armije BiH nije mogao izbjeći. Postojao je, naime, dogovor vezan za uvoz municije i naoružanja s HVO-om jer drugog puta osim preko Hercegovine nije bilo. A HVO je dogovor kršio. Iako je od novca koji su platile islamske zemlje trećina trebala pripasti HVO-u, najčešće ni trećina nije dolazila do Sarajeva nego je HVO zadržao sve što je htio - tvrdi general Šiber.

Naš sugovornik tvrdi kako je prva zabluda bila da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi, da je druga bila Bobanova, također o vlastitoj državi, a treća Izetbegovićeva.

- Mesić je u puno toga u pravu, ali ne i u terminu. Zna se što je agresija u doslovnom smislu. To je nastavljanje pregovora nekim drugim sredstvima, a ta je agresija vođena putem medija i skrivenim potpomaganjem HVO-a iz Hrvatske. Što se tiče Tihomira Blaškića, on je dobar čovjek. On će biti pušten i neće uopće biti kažnjen jer nije ni kriv, a za sve je kriv Dario Kordić koji je zapravo bolestan čovjek i koji je bespogovorno izvršavao Bobanove zapovijedi - drži Šiber.

Zvonimir Despot