KOMENTAR Posljedice inicijative za suđenje zločincu Miloševiću u Beogradu analizira Sanja Despot

Kad bi u ovom trenutku glavna tužiteljica pristala proces protiv Slobodana Miloševića prepustiti domaćim sudovima, to bi izgledalo ovako: neki inozemni suci bi u dalekom Beogradu Miloševiću sudili zbog ratnih zločina koje su njegova vojska, policija i paramilitarci počinili nad civilima na Kosovu. Taj se slučaj Hrvatske, a ni BiH, ne bi ni najmanje ticao - osim prve zadovoljštine, kad bi se u bloku s vijestima iz svijeta na ekranu pojavilo Miloševićevo lice i promumljalo: "Nisam kriv". Hrvatska i BiH možda bi bile spomenute kao ilustracija, ali ovdje počinjene zločine haaško tužiteljstvo nikada nije pretočilo u inkriminaciju. Međunarodni sud, podsjetimo ponovno, Slobodana Miloševića nije još uspio optužiti za ratne zločine počinjene prvo u Hrvatskoj, a potom i u BiH.

Haag bi, prema istom scenariju, nastavio već započete procese protiv raznih "kupreškića", tješeći se da su u osam godina uspjeli ipak, uz Dušana Tadića i slične čuvare logora, uloviti i krupnu zvjerku kao što je Momčilo Krajišnik te osuditi Tihomira Blaškića i Darija Kordića. Već započeti sudski procesi mogli bi se rastezati dok se za koju godinu ne ispune uvjeti za formiranje Stalnog suda za ratne zločine, čije će sjedište biti u Haagu i kamo bi se mogli preseliti zaposlenici sadašnjeg Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Sve to, naravno, s pravdom ne bi imalo baš nikakve veze. No, ne bi imalo veze ni s politikom zbog koje je osnovan Haaški sud.

Baš nikakvu, i zato glavna tužiteljica neće olako pristati na takvu mogućnost.

Suđenje Miloševiću u Beogradu izbjegavanje je toga da se u Haagu sudi najodgovornijima i značilo bi kraj međunarodne pravde i normalnog međunarodnog pravnog poretka, i to u vrijeme kada se preko Ujedinjenih naroda pokušava razviti novi mehanizam - Stalni sud za ratne zločine koji bi trebao značiti konačnu prevagu međunarodnog prava nad zločinima - kaže F. Hartmann.

Pitanje je, međutim, je li ta izjava američke državne tajnice na odlasku samo rezultat njezina pozitivnog dojma sa sastanaka s jugoslavenskim minstrom vanjskih poslova Goranom Svilanovićem ili bi mogla biti najava da SAD odustaje od inzistiranja na tome da se Miloševiću sudi u Haagu. Hartmann tvrdi da Sud neće pristati ni na kakve političke pritiske iako ovu izjavu ni ne tumači kao traženje da Sud da kredit "novoj jugoslavenskoj demokraciji".

- Međunarodni sud je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a i tu bi se trebao završiti svaki politički utjecaj na njegov rad. Vijeće sigurnosti može politički odlučiti samo da ukida Sud. No, kako će opravdati da tijelo koje je samo osnovalo nije uspjelo u vrijeme svojeg postojanja osuditi najodgovornije za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji - komentira F. Hartmann.

Dosadašnja američka administracija bila je najupornija pri traženju da se Milošević, nakon što je jednom prestao biti poželjan pregovarač, suoči sa Sudom u Haagu. SAD-ovo otvaranje bilo kakvog prostora za pregovore o suđenju Miloševiću u Beogradu otvara velike mogućnosti lobiranja stalnim oponentima Suda, prije svega Rusiji i Kini, a šalje i vrlo loš signal novoj američkoj administraciji. Miloševiću se u Beogradu nikako ne bi moglo pravedno suditi. Ako se nova jugoslavenska vlast do danas nije uspjela odreći usluga ljudi iz Miloševićeva vojno-policijskog i obavještajnog aparata, teško je zamisliti da će moći stvoriti uvjete koji bi žrtvama s Kosova, a možda i BiH i Hrvatske, bili dovoljno sigurni da se upute na svjedočenje, a i tko će se iz bivšega političkog režima u beogradskoj prijestolnici odvažiti biti "zaštićeni svjedok"?