LONDON, 7. siječnja - »Zašto se u Haagu sudi uglavnom sitnijim ribama, a ne, kao u Nürnbergu, glavešinama«, upitala sam prije tri-četiri godine nekog višeg američkog časnika u Bruxellesu, a dobiveni odgovor me je osupnuo. »Zamislite da Drugi svjetski rat nije završio porazom nacizma, l945., već nešto ranije, recimo l944., izvjesnom nagodbom«, enigmatski mi je odgovorio Amerikanac. Ta izjava, skupa s razvučenom sagom oko toga što se ne hapse ljudi poput Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića ili Ratka Mladića, lijepo se uklapa u teoriju po kojoj Zapadu nije pretjerano stalo da se dočepa Miloševića i najbližih mu suradnika.

Treba li se onda radovati vijestma kako su u samoj Srbiji navodno sastavljeni planovi uhićenja Miloševića? Ne pretjerano. Prema dubokom uvjerenju zapadnih analitičara, nova vlast u Beogradu obećala je tamošnjim službama sigurnosti imunitet pred međunarodnim kriminalnim tribunalima. Najgore što se može dogoditi silniku s Dedinja, ako bude uhićen u Srbiji, jest da mu se sudi zbog domaćih malverzacija, a ne zbog ratova i zločina u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Cinik će možda zaključiti da se Miloševiću sudi zato što je izgubio, a ne zato što je pokrenuo četiri rata.

Ono pravo bilo bi da beogradskog silnika pokupe, recimo, britanski komandosi, te ga isporuče Haagu - kao što su do sada učinili s više srpskih glavešina po Bosni. Još je veći imperativ da se u Haagl privedu ljudi poput Karadžića, Mladića te, pogotovo, Miloševića. Jedino tako mogu se odagnati i sumnje Hrvatske da se taj sud njome bavi na račun krupnijih krivaca.

Već su legendarne anegdote o unproforcima koji su se micali s puta Karadžiću, samo da ga ne bi morali uhititi. No u zapadnom tisku redovno se pojavljuju priče da je Karadžiću odzvonilo. U ožujku javljeno je, primjerice, kako bi haaški istražitelji htjeli da Karadžića otmu britanski komandosi. Krajem l998. nagađalo se da su SAD raspisale nagradu od pet milijuna dolara za hvatanje Karadžića i Mladića. Do sada se pojavilo desetak sličnih priča i barem toliko scenarija, no njihovi glavni likovi i dalje šetaju na slobodi.

Hvatanje Miloševića pred nosom srpskih tajnih službi, koje ga vjerojatno žele za sebe, bilo bi, dakako, mnogo složenija - gotovo neizvedivo. No ionako je veliko pitanje je li i danas Zapadu stalo, doista stalo, da vrhovni inicijator južnoslavenskog krvoprolića završi na haaškoj optuženičkoj klupi.

Ne tako davno tvrdilo se u zapadnim prijestolnicama kako protiv Miloševića, tobože, nema izravnih dokaza da je umiješan u agresiju i genocid. Danas više nitko ne pokušava održati taj mit. Protiv njega je, s golemim zakašnjenjem, podignuta čak i haaška optužnica - doduše, samo zbog zločina na Kosovu, a ne onih u Hrvatskoj, i BiH. Skeptiku, dakle, ostaje dovoljno prostora za tezu da je, uz viski i cigare, beogradski silnik doista sa Zapadom sklopio neki aranžman. Voljeli bismo da smo u krivu i da nas događaji čim prije demantiraju.