Ministarstvo rada i socijalne skrbi strašno nam se naljutilo. Za srce ih je ujeo tekst u prekjučerašnjem Novom listu u kojem se pod naslovom “Vlada baca trudnice na ulicu”, problematizira ideja da se u zakon unese promjena kojom bi se omogućilo davanje otkaza i ženama u blagoslovljenom stanju. Iz Ministarstva podučavaju kako je riječ o radnom materijalu, a ne o gotovom zakonskom prijedlogu, sugerirajući kako se mediji mogu oglasiti tek kad je stvar definitivna. Ministar možda ne zna, ali bi njegova glasnogovornica morala znati, da je zadatak novinara propitivanje određenih ideja i prijedloga i u toku njihova nastajanja, ne čekajući da se stvari zakonski ili na neki drugi način zapečate. Da se na vrijeme i dovoljo glasno reagiralo, možda ni naknade rodiljama Vlada ne bi srezala za četrdesetak posto.

Jezikova juha iz Ministarstva rada samo je još jedan primjer uznapredovalog autizma u u Banskim dvorima. U Vladi, u ministarstvrma pokazuju zastrašujuću nesposobnost komuniciranja sa stvarnošću. Kao da ne razumiju što im se govori, kao da su sasvim zatvoreni u neke svoje kule bjelokosne. Skoro bismo rekli da je riječ o “sindromu antunović”, koji bi, po nama, trebalo nazvati po šampionu današnjeg političkog bijega od stvarnosti. Prije nekoliko dana u intervjuu ovom listu potpredsjednica Vlade, Željka Antunović tvrdi da o njenom socijalno ledenom srcu pišu oni koji je nikada nisu sreli, a eto, ona je s radnicima spremna i zaplakati. Ni malo ne sumnjajući da je gospođa Antunović privatno topla osoba, prisjećamo se da se za Franju Tuđmana također tvrdilo kako je neformalno sasvim drugi čovjek. Navodno je i on znao suzu pustiti. Ali, za ocjenu socijalne osjetljivosti političara uopće nije važno kakvi su oni privatno. Bitno je što javno govore i službeno rade.

A u tom pogledu aklualna se vlast pokazala kao bešćutna i ledena. Vicepremijer Granić tako izjavljuje kako ga zabavljaju prijetnje sindikata da će na ulicu izvesti pola milijuna ljudi. Vesna Pusić, predsjednica stranke koja sudjeluje u vladajućoj koaliciji i koja je lani obećala otvaranje stotina tisuća radnih mjesta, danas sindikalne proteste pokušava bagatelizirati, tvrdeći kako s povećanjem broja nezaposlenih uloga sindikata opada. Ispada da Vladi, u klinču sa sindikalnim zahtjevima, masovna nezaposlenost odgovara. U plejadu vladajućih autista ovih je dana dospio i premijer Račan, koji je na svojoj presici na sasvim konkretna pitanja odgovarao brdom uopćenosti. Na pitanje što će poduzeti u vezi s najavljenim velikim štrajkom ili sa eksplozijom nezaposlenosti, premijer je odgovorio da će Vlada održati nekoliko tematskih sjednica. Kao da se sjednicama stvarnost mijenja. Kao da se debatama narod može zaposliti i nahraniti. Što će konkretno učiniti – nije rekao. To je isto kao da kirurg nad otvorenim tijelom diskutira o tome što bi trebalo napraviti umjesto da operira.