Ako odnosi političke moći (koji su u Hrvatskoj strukturirani na principu labilne ravnoteže) ostanu kakvi jesu i ako se pritom ne promijene pravila po kojima funkcionira vlast šestorke (gdje je svakoj od stranaka koalicije dano pravo da bude tvrdoglava, da postavlja uvjete, pa čak i da ucjenjuje) - Račan će do sljedećih izbora sjediti u Banskim dvorima s Crkvencem, Fižulićem, Strugarom, Linićem, Pecekom, Čačićem, Ivaniševićem i svima ostalima s kojima sjedi i sada.

U to možemo biti posve sigurni nakon što je premijer - već drugi put - otklonio najave da će loše ministre zamijeniti boljima i time, nakon "pokusne" godine svoga mandata, povući logičan potez da bi stvorio uvjete za uspješnije upravljanje državom i društvom. Očekivana rekonstrukcija Vlade i ovaj je put zaustavljena ne zato jer su svi ministri briljantni, vrijedni i inventivni, nego jednostavno zato što stranke skaču i postavljaju barikade svaki put kad se postavi pitanje nekog ministarstva na koje su one dobile tapiju u internoj podjeli s ostalim koalicijskim partnerima. Ma koliko dokaza stizalo o tome da netko loše radi, nema načina da se vodstva stranaka daju urazumiti ako je riječ o njihovu ministru.

Kao u kakvom jeftinom romanu o zasljepljujućim strastima, što se nekog ministra više napada, to će ga njegova stranka fanatičnije zastupati. Ako se nanjuši da se nezadovoljna javnost fokusira na "našeg čovjeka", stranački čelnici zakazuju press-konferencije da bi ga javno branili i organiziraju se u "neimenovane, dobro obaviještene izvore" koji putem medija prijete premijeru raspadom koalicije. On taj dan ne spava, hoda po jajima i odustaje od konzekvenci. Još prošlog ljeta Ivica Račan je najavio stanovite kadrovske promjene unutar Vlade i na kraju od toga nije bilo ništa. Objašnjeno je da ipak prethodno treba napraviti analizu rada svih ministarstava pa onda odlučiti u kojem je resoru šef O. K. a koji mora ići, i to čak nije bilo posve neuvjerljivo. Onda je Račan počeo, dan za danom, ritualno obilaziti ministarstva, gdje su ga srdačno dočekivali i podnosili mu nekakve izvještaje o tome kako važne stvari oni rade. Novinari su ga isprva slijedili, a onda je taj "road-show" postao svima dosadan.

Javnost nikad nije saznala kakve su ocjene od premijera Račana dobili šestorkini ministri, ali ispalo je da to odjednom više nije ni važno. Svi su na koncu razumjeli da se premijer jednostavno bio zaletio. Naime, u međuvremenu je u novinama mogao pročitati upozorenja iz raznih stranaka šestorke da "neće SDP (Račan!) valjda njima određivati..." itd. Sada, krajem godine, opet se bilo počelo spekulirati o rekonstrukciji Račanove vlade, ali kabinet ministara, kako se saznaje, opet ostaje nedirnut. Neće se smanjivati ni broj ministarstava, premda bi to bilo sasvim opravdano i racionalno, opet da se netko unutar koalicije ne bi naljutio. Takac-makac.

Kad bi nam se s ovim ozbiljnim stvarima prohtjelo zbijati šale moglo bi se reći da se premijer dakle, ne bi mogao riješiti ni magareta da ga je neka od stranaka koalicije dovela u Vladu. To su vrlo loše perspektive za premijera, koji ionako nije šampion odlučnih poteza i nametanja riskantnih promjena. Znači, neki će ministar moći biti smijenjen samo ako pregazi staricu na pješačkom prijelazu ili ako se pravomoćnom sudskom presudom dokaže da je pronevjerio pet milijuna maraka iz državnog proračuna. Dok članovi kabineta ne čine takvih prijestupa, a valjda neće ići tako daleko, smjet će, dakle - bez faktičnih posljedica po svoj položaj - predlagati stručno inferiorne zakone, potpisivati štetne odluke, pokazivati nedostatno poznavanje problema koje su dužni rješavati, mijenjati strateške pravce, moći će biti kolebljivi, spori, neoprezni, pa čak i neinformirani, moći će ih pregaziti vrijeme i nove ideje.

To stvara vrlo nelogičnu situaciju. U svakom minornom poduzeću u Kninu, Dugoj Resi i u Pločama, zaposlenik će izgubiti posao ne samo ako loše radi, nego ako ne radi tako dobro kako šef od njega očekuje, ali će istodobno ministri u hrvatskoj vladi biti zaštićeni kao čovječje ribice.

Imamo, međutim, realnost kakvu imamo. Na odlučnije kadrovske poteze unutar Vlade Račana bi - samo teoretski govorimo - mogli ohrabriti rezultati lokalnih izbora i izbora za Županijski dom Sabora, naravno ako bi SDP dobio uvjerljivo najviše glasova u usporedbi s drugima u šestorki. No, poznavajući Račana, njemu čak i to možda ne bi bilo dovoljno da odluči da trojica ili četvorica ministara moraju van iz Vlade i da to uvjerenje sutra brani, pred koalicijskim partnerima i pred svojom strankom, kud puklo da puklo. Jedino što mu onda preostaje da neutralizira pogrešne ministre jest da im na vrat natrpa stručnjake iz njihovih područja. koji će ih stalno ugnjetavati, ispravljati, podsjećati na inozemna iskustva i neće im dati da dišu.