Ratna vlada ponovo se aktivirala, najavljuje sastanke s kojih će se obratiti javnosti, objaviti istinu o svome djelovanju, pozvati Hrvate na jedinstvo i obranu nacionalnih interesa. Uzbuđeni tvrde da se haškim traženjem Tuđmanovih transkripata u pitanje dovode temelji hrvatske države, pa će oni, eto, svojim glasom razuma spriječiti najgore. Pitanje je kakvu su to istinu članovi ratne vlade spremni podasrijeti hrvatskoj javnosti? Onu koji su dosad pronosili ili neku reaktualiziranu?

Vlada demokratskog jednistva formirana je 1991. kada se Tuđman suočio s prijetnjom vojnog udara svojih jastrebova. Ulazeći u vladu, na čijem je čelu bio Franjo Gregurić, tadašnja je opozicija u krajnje dramatičnom trenutku pomogla konsolidiranju Hrvatske, vojno i politički. Ali u tom su se vremenu dogodili i teški zločini nad Srbima, kao i nepoćudnim Hrvatima: Pakračka poljana, Gospić, splitska Lora, nestanci ljudi iz gradova diljem Hrvatske… Iako neki od članova tadašnje vlade danas tvrde da su intervenirali u vezi sam zločinima počinjenim s hrvatske strane (Granić kaže da im se njihova vlada energično suprotstavljala), javnos o tome ništa nije znala. Neki od njih kasnije su objavili knjige u kojima također o tome nema ni slovca.

Danas tvrde da su upozoravali, ali da su njihove moći bile ograničene. Ondašnji premijer Gregurić danas će reći da su dali sve od sebe, ali su, kaže, u tom pogledu najvažnije funkcije, ministra obrane i policije, bile pod izravnom ingerencijom predsjednika Tuđmana. To nije novost, iako se iz tih usta dosad nije čula. Znači li to da sada, u sjeni haških prijetnji, počinje diferencijacija i unutar Vlade demokratskog jedinstva? Hoće li na koncu ispasti da su za sve krivi onih kojih više nema – Franjo Tuđman i Gojko Šušak? Dok su bili živi, nitko ih iz ratne vlade nije doveo u pitanje, nitko se od njih na taj način nije ograđivao.

Članovi vlade koji su godinama šutjeli o onome o čemu su morali vriskati – danas se pred hrvatskom javnošću nude kao pronositelji istine. Oni će nam reći što je bilo. Šutjeli su kad je trebalo govoriti, tko da im danas vjeruje. Ako se nisu slagali s onim što se događalo, uvjek su imali mogućnost časnog odstupa. Svoje ostajanje danas će možda objašnjavati ondašnjom situacijom: Hrvatskoj se radilo o biti ili ne biti. Sudjelovanjem u vlasti, za kojom se vuku teški repovi pakračkih poljana, pristalo se participirati u konsekvencama.

Ponovno sazivanje Vlade demokratskog jedinstva svojevrstan je pokušaj pritiska i na aktualnu vlast. Nekadašnji se kabinet nudi kao novi centar političkog utjecaja. Pouzdani glasovi tvrde da je otac ideje o novom okupljanju ratne vlade Zdravko Tomac. On je navodno došao na bizarnu zamisao da ponovo stavi u funkciju legalno raspuštenu vladu i to na osnovu svojih sasvim osobnih, usto i paničnih konstrukcija. Iako iz redova davno adaktirane vlade sada dolaze tvrdnje kako im je cilj smirivanje situacije, svojim potezima oni zapravo unose dodatni nemir. Iako tvrde da im je na pameti samo davanje podrške aktualnoj vladi, nekao se čini da se ratni kabinet, u Tomčevoj organizaciji, pokušava nametnuti kao paralelan Račanovom.