Da su članovi Vlade demokratskog jedinstva i slutili da će se jednom naći u kolopletu haškog interesa, vjerojatno im ne bi palo na um da potaknu osnivanje Međunarodnog tribunala za ratne zločine. No, kako se život sastoji i od apsurda, tako je gotovo bizarnost da je osnivanje suda inicirala baš Vlada demokratskog jedinstva, jedina koja je u 10 godina neovisne Hrvatske bila sastavljena od više stranaka, homogenizirajući tako zemlju koja se našla u ratu. Izvorna ideja tadašnjih hrvatskih dužnosnika da se osnuje sud koji će kažnjavati počinitelje zločina nad Hrvatima na teritoriju Hrvatske preinačena je tijekom političko-diplomatskog lobiranja i osnovan je Haaški tribunal za progon zločina na području bivše Jugoslavije.

Afera koja se digla oko toga da su haaški istražitelji zainteresirani za zapise razgovora i sjednica članova Vlade demokratskog jedinstva u ponedjeljak će vjerojatno završiti. Nakon puno prašine i mnogih manje ili više "tajnih" susreta, prekosutra bi se u zagrebačkoj Gornjogradskoj vijećnici trebao okupiti ratni kabinet premijera Franje Gregurića. Ali ne sam. Pozvani su, objavljeno je, i svi dosadašnji premijeri, uključujući i sadašnjeg Ivicu Račana. Pozvani su i svi dosadašnji predsjednici Sabora, uključujući i Zlatka Tomčića. Poziv je upućen i predsjedniku Republike Stipi Mesiću, koji bi, ako se odazove, bio u trostrukoj ulozi - bivšeg premijera, bivšeg predsjednika parlamenta i aktualnog šefa države. Iako će se tek u ponedjeljak u 14 sati vidjeti tko će se odazvati, već je jasno da će taj sastanak izazvati veliku pozornost. Vjerojatno i oprečne komentare.

Velikom dijelu javnosti, naime, nije sasvim jasno što se događa i zašto se okupljaju ljudi koji su u vrijeme postavljanja obrane Hrvatske bili na njenom čelu. Iako oko motiva sastanka može biti pitanja, jer to ovisi i o pojedinim osobama koje su se u to uključivale, jedno je očito - prvotna inicijativa doživjela je u samo 24 sata drastične promjene. Analitičari se uglavnom slažu oko toga da je inicijativa o okupljanju ratne Vlade premijera Gregurića pokrenuta s motivom da to bude interventni javni odgovor na mogućnost da je Haaško tužiteljstvo uistinu i na bilo koji način zainteresirano za članove Vlade demokratskog jedinstva. No, preko noći je taj motiv potiho gurnut u stranu, prestalo ga se spominjati, a u prvi je plan stavljeno da je pravi cilj okupljanja Gregurićeve Vlade smirivanje tenzija i pružanje potpore aktualnoj Račanovoj Vladi u politici prema Haaškom sudu. Kako se sve poklopilo sa 10. obljetnicom međunarodnog priznanja Hrvatske, datum 15. siječnja slučajno je više nego prikladan.

Odgovor na pitanje što se na početku htjelo postići sastankom ratne Vlade vjerojatno do kraja znaju samo inicijatori susreta, a među glavnima su bivši premijer Gregurić, njegov potpredsjednik Zdravko Tomac, jedan od ministara vanjskih poslova u toj Vladi Mate Granić, te Hrvoje Šarinić. On, istina, nije bio član Vlade demokratskog jedinstva, ali se kao jedan od dugogodišnjih državnih dužnosnika i najbližih suradnika pokojnog predsjednika Tuđmana, koji bi zbog toga mogao biti zanimljiv sugovornik haaškim istražiteljima, zdušno uključio u organizaciju. Neki sudionici preksutrašnjeg susreta, koji će se zbiti vjerojatno u vrijeme kad će glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte razgovarati s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom, pojašnjavaju da je prvo "zbijanje redova" bilo gotovo spontano i da je uslijedilo kao posljedica nedovoljne informiranosti i mnoštva kontradiktornih informacija o tome što bi haaški istražitelji uopće htjeli od čelnika ratne Vlade, s čime ih povezuju, trebaju li oni o nečemu svjedočiti ili za nešto odgovarati. Sigurno je da smirivanju atmosfere nije pridonijela haaška priča generala Petra Stipetića, koji je u kratkom vremenu od svjedoka postao mogući osumnjičenik.

Naš sugovornik kaže i da je glavna namjera okupljanja ratne Vlade bila senzibiliziranje javnosti, ali i isticanje činjenice da je Vlada demokratskog jedinstva u svakom pogledu čista i da ništa nije propustila napraviti. Teza da su htjeli destabilizirati Vladu premijera Račana nije mu prihvatljiva, iako priznaje da među sudionicima skupa ima žestokih protivnika koalicijske Vlade. Možda je ključni moment u redizajnu inicijative o okupljanju ratnog kabineta bila činjenica da u vladajućoj koaliciji ta ideja nije blagonaklono primljena. Osim što je postojala bojazan da taj skup ne bude argument više na strani Carle del Ponte u razgovoru s Račanom, u koaliciji je vladalo mišljenje da je to nepotrebno uznemiravanje javnosti. Neki su zlobno komentirali da neke motivira želja da iskoriste trenutak i barem na jedan dan izađu iz zaborava na političku pozornicu.

Iako to nijedan državni dužnosnik nije tako artikulirao, raspoloženje koalicije prema sastanku izbijalo je iz svake riječi koju je šef Sabora Tomčić izgovorio kad je čuo da se bivši ministri žele okupiti u Saboru, objašnjavajući da je na početku rata sjedište Vlade bilo u parlamentu. Nakon Tomčićeve izjave da se oni kao skupina građana mogu sastajati gdje god hoće, ali ne i u parlamentu, jer to nije primjereno, nastupilo je otrežnjenje. Jedan od najeksponiranijih ratnih ministara, koji se povukao iz aktivne politike, opisao je da se osjeća kao da su pripadnici neke sekte.

Iskusni političar Zdravko Tomac, koji je trenutno potpredsjednik Sabora, odmah je rekao da neće biti inzistiranja na sastanku u Saboru. Iskoristio je priliku i da kaže kako se ne sastaju zbog Haaga, nego zbog obilježavanja 10. godišnjice priznanja države, pri čemu se može ukazati na potrebu postizanja općeg konsenzusa oko nekoliko važnih pitanja odnosa s Haaškim sudom. U prvom planu više nije bila Gregurićeva vlada, nisu bili pojedinci, potisnuta je tjeskoba od mogućnosti da dobiju bilo kakav poziv Haaškog suda...

Osim Tomca i Granića, koji su eksponirani u organizaciji skupa, te Dražena Budiše, Vlatka Pavletića i Luke Bebića, nijedan se sudionik jedine višestranačke Vlade RH ne bavi aktivnom politikom. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, danas je pročelnik Zavoda za radiologiju u KB "Merkur". Dok nedavno nije ušao u Udrugu za hrvatski identitet i prosperitet, čije je osnivanje pokrenuo Miroslav Tuđman, nije bio politički aktivan, osim ako se u to ne ubroje neki intervjui u kojima je govorio o svom djelovanju u HDZ-u i razlazu s predsjednikom Tuđmanom. Zvonimira Šeparovića većina građana sjetit će se u bizarnim pričama na rubu dobrog ukusa, kao što je nedavna demonstracija stava prema aktualnoj vlasti kad se prošetao središtem Zagreba sa šest gusaka, označenih imenima šefova koalicije. Dražen Budiša bio je ministar koji je u jednom trenutku napustio Gregurićevu Vladu, a ovih dana problematizira termin okupljanja Vlade... Živko Juzbašić već je najavio da neće doći, a Ivan Vekić ironizirao je da eventualno može doći vidjeti bivše kolege...

Jedan od organizatora skupa, nekad moćni Hrvoje Šarinić, danas je član Granićeva DC-a i vjerojatno ima političkih ambicija, no, u ovom trenutku ne može ga se nazvati snažnim političkim čimbenikom. Ipak ne može se reći ni da je pasivni promatrač, jer se u novinarskim krugovima ovih dana može čuti da je baš on bio među glavnim lanserima priče o zainteresiranosti Haaga za Vladu demokratskog jedinstva. Zajedno sa svojim stranačkim šefom Granićem, dodaju upućeni...

Uglavnom, nesporno je da je inicijativa sastanka bila izravna posljedica haaške priče u kojoj se najprije novinarima doturila informacija da bi se na udaru suda moglo naći stotinjak bivših državnih i vojnih dužnosnika. Kad su se strasti razbuktale - a Vlada ih, nažalost, nije znala pravom informacijom presjeći u korijenu - napokon se saznalo da haaški istražitelji potrebuju neke transkripte ili, kažu upućeni, ljude ili dokumente koji će potvrditi autentičnost onoga što su već posredstvom Ureda Predsjednika dobili. Tad je postalo jasno da sastanak ratnog kabineta zbog Haaga može poslužiti za brojne manipulacije, pa je pronađeno solomunsko rješenje u proširenju skupa, koji bi obilježio deset godina neovisnosti države, pozvao na spuštanje političke temperature i pružio potporu Račanovoj Vladi. I na kraju, uistinu se ne može ne pitati: kome je sve to trebalo...