Okupljanje članova Vlade demokratskog jedinstva ponovno je zanimanje javnosti usmjerilo na aktivnosti jedine koalicijske Vlade iz vremena HDZ-a koja je, kako vole isticati njeni glavni protagonisti, obranila Htvatsku.

Odvjetnik Slobodan Budak pravni je opunomoćenik obitelji srpskih civila ubijenih u Gospiću i okolici 1991. godine koji u razgovoru za "Republiku" iznosi dokaze da su članovi te Vlade i ostali državni dužnosnici od samoga početka bili upoznati s ovim brutalnim likvidacijama, ali ih, prema napucima Franje Tuđmana i Gojka Šuška, nisu mogli ili čak nisu željeli procesuirati.

Republika: Jesu Ii članovi Vlade demokratskog jedinstva znali za zločine počinjene 1991. godine u Gospiću?

Slobodan Budak: S punom odgovornošću mogu tvrditi da su nadležni dužnosnici te Vlade za njih znali. Tu u prvom redu mislim na resornog ministra unutarnjih poslova i njegove nadređene. Dokaz je i pismo, koje sam 31. listopada 1991., pet dana nakon što mi je javljeno od obitelji jednog oštećenika da je iz Karlobaga odvedena grupa ljudi, uputio tadašnjem zamjeniku ministra unutarnjih poslova Ivanu Jarnjaku. U njemu navodim ime policajca Stipe Hećimovića iz Policijske postaje u Karlobagu koji je asistirao onima koji su došli odvesti te osobe. Hećimoviću je zapovjednik tamošnje policijske postaje dao službeni nalog, na temelju kojeg je, zajedno s grupom ljudi, 25. listopada odveo trojicu Karlobažana. Njihova su tijela nakon izvjesnog vremena nađena na obroncima Velebita. Prema tome, neosporno je da su nadležna tijela znala za ta događanja.

Republika: Jesu li oni nakon Vašeg upozorenja išta poduzeli?

Slobodan Budak: Nije mi poznato što su oni poduzeli, ali znam da nakon toga nije pokrenut nikakav kazneni postupak. Postupno se saznalo za sve više takvih slučajeva, pa se danas bez ikakvog uveličavanja može govoriti o tome da je od sredine do kraja listopada 1991. godine iz Gospića, Karlobaga i drugih mjesta u tom kraju odvedeno između 60 i 100 hivatskih državljana, muškaraca i žena pretežno srpske narodnosti, te da je izvjesno da su svi ubijeni na više lokacija. Jedna od većih je ona kraj Debelog brda gdje su pronađena 24 leša, od kojih je najveći dio i identificiran.

Republika: Može li članove Vlade demokratskog jedinstva i ostale nadležne dužnosnlke abolirati činjenica da su procesuiranje zločina spriječili Franjo Tuđman i Gojko Šušak?

Slobodan Budak: Do 12. prosinca 1971. bio sam okružni javni tužitelj u Zagrebu. Tada sam dao ostavku na svoju funkciju kako ne bih morao progoniti nevine, kojima sam uostalom i sam u najširem smislu pripadao. Smatram da pojedinac, ukoliko ne može postupiti u skladu sa svojim moralnim imperativima i prema zakonskoj obvezi koja mu po položaju pripada, mora napustiti svoju dužnost. Da u ovom slučaju gospodin Jarnjak ne bi ostao usamljen, moram kazati da je sve dokaze o likvidacijama, osim njega, dobio i tadašnji državni odvjetnik RH Vladimir Šeks, a sve podatke poslao sam i neposredno nadležnom državnom odvjetniku u Gospiću Pavi Rukavini, koji je još na toj funkciji. Ništa od toga nije procesuirano.

Republika: Do koga sve seže ta odgovornost?

Slobodan Budak: Tadašnji Okružni, a danas Županijski sud impliciran je s groznim događajima s kraja 1991. godine i činjenicom da su se među tim nevinim žrtvama nalazila i dva njegova suca, te zamjenik državnog odvjetnika. Pred očima tih ljudi činjeni su zločini, a oni nisu poduzeli mjere na koje ih zakon obavezuje. Stoga mislim da postoji odgovornost, moralna i kaznena, velikog broja ljudi, od egzekutora do nalogodavaca, te onih koji su stvorili zavjeru šutnje i desetu godinu objektivno prikrivaju zločine i produbljuju težinu hipoteke koju ima Hrvatska. Rasvjetljavanje tih zbivanja nužno je za našu domovinu koja ne smije biti zločinačka, nego mora imati časna i Ijubavi dostojna svojstva.

Republika: I koje su na jednu histeriju odgovorili svojom vlastitom?

Slobodan Budak: Da. Sjetimo se samo istaknutih državnih dužnosnika, nekadašnjeg predsjednika Sabora Nedjeljka Mihanovića ili predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovića, koji su se rasipali tvrdnjama kako Hrvat u obrambenom ratu ne može počiniti zločin. Zanimljivi su različiti kriteriji koji su u Hrvatskoj postojali za kvalificiranje oružanih okršaja na području bivše Jugoslavije u razdoblju njezine disolucije. Za unutarnju upotrebu koristila se sintagma o Domovinskom ratu, a u inozemstvu nikakav rat se nije spominjao.

Republika: Koliko je činjenica da Tuđman nije želio proglasiti rat s Beogradom, kasnije Hrvatskoj vezala ruke u potraživanju ratne odštete?

Slobodan Budak: Gotovo u potpunosti. Iz državnih struktura se još nitko nije ni sjetio dotaknuti pitanja desetaka tisuća uništenih stambenih objekata, srušenih ili zapaljenih što u krajevima koje je okupirala srpska strana, što nakon akcije "Oluja".

Republika: Je li za to "kriv" dogovorni rat s Miloševićem?

Slobodan Budak: Ne bih želio ulaziti u takve špekulacije. Neosporno je, međutim, da je to stanje odgovaralo obojici. Oni su se, kao pravi gospodari rata na ovim prostorima, očito mislili nagoditi o nekim pitanjima.

Republika: Jesu Ii onda i ratni zločini u Hrvatskoj postali instrumentom globalnog plana etničkog čišćenja koje će broj Srba svesti na famozna tri posto ili je ipak riječ o stihijskom djelovanju pojedinaca?

Slobodan Budak: Stihiju u potpunosti isključujem. Osobno mislim da iza tih postupaka stoje pojedinci koji su željeli kompromitirati novu neovisnu hrvatsku državu. Kako inače objasniti da se odmah nakon 8. listopada 1991. i proglašenjem odcjepljenja od SFRJ već 15. listopada u Gospiću likvidira velik broj Srba? Iako nemam dokaze, duboko sam uvjeren da su konci tog postupka vučeni iz Beograda, od istog gospodara rata koji je želio spriječiti nezavisnost Hrvatske, ali i iz međunarodnih krugova koji su se u to vrijeme vrlo oštro suprotstavljali raspadu Jugoslavije.

Republika: ...a to ne bi bilo moguće bez ovdašnjih egzekutora…

Slobodan Budak: Oni su zapravo kompromitirali Hrvatsku. Sami počinitelji zločina su Ijudi koji su primitivno mislili da je formula o "dobrom Srbinu mrtvom Srbinu" najbolji način služenja domovini.

Republika: Po onoj poznatoj o putu u paklu i najboljim namjerama?

Slobodan Budak: Upravo to. Oni koji su iza toga stajali kompromitirali su čistoću i divnu atmosferu koja je do tada postojala u Hrvatskoj među svim Starčevićevim "političkim Hrvatima", među kojima su i oni srpske nacionalnosti koji su stali u obranu od agresije.

Republlka: Mislite Ii da je tada prokockana prilika za otvaranje novog “prečanskog fronta” protiv Beograda?

Slobodan Budak: U to je vrijeme ona apsolutno prokockana i sada treba uložiti puno truda da se to popravi.

Republika: Pravi put bi bilo procesuiranje zločina s obje strane.

Slobodan Budak: Zaprepašćuje podatak koji je svojedobno iznio v.d. državnog odvjetnika RH Slavko Zadnik, prema kojem u Hrvatskoj od 4396 prijavljenih osoba nijedna nije prosecuirana za ratni zločin.

Republika: Plaši li se aktualna vlast tamne strane Domovlnskog rata?

Slobodan Budak: Njezino ponašanje je u tom pogledu čudno. To kunktatorstvo, ta oklijevajuća politika koja se ne usudi "uhvatiti bika za rogove" i pokuša ovo pitanje apsolvirati, nikome ne donosi korist. Oni koji su 3. siječnja prošle godine izgubili vlast, uspješno vezuju ruke i noge novoj vlasti učinivši je svojevrsnim taocem. Ona je jednostavno nasjela na preokrenutu i lažnu priču o bjelosvjetskom progonu Hrvatske zbog njezinih oslobodilačkih akcija. Broj ratnih zločinaca je izuzetno malen, statistički potpuno zanemariv i ne bi trebao predstavljati neku veću prepreku, tim više što su najodgovorniji za zločine, Franjo Tuđman i Gojko Šušak, pokojni.

Republika: Umjesto toga, trebalo se dogoditi brutalno ubojstvo Milana Levara da bi se krenulo u raščišćavanje vlastitog “prljavog rublja”?

Slobodan Budak: Mislim da slučaj Levarova ubojstva baca vrlo snažno svjetlo na aktualnu situaciju u Hrvatskoj. Ne zaboravimo da je on ubijen kako bi se preplašili potencijalni svjedoci. Do tada je doista postojala zavjera šutnje, u kojoj su se stotine ljudi koji su na bilo koji način bili uključeni u zločine zakleli da o tome neće nigdje progovoriti. Tim ubojstvom upalilo se aktualnoj vlasti crveno svjetlo na uzbunu i za dan ili dva započeo je proces gospićkoj skupini. To pokazuje da su i bivša i ova vlast od početka raspolagali dokazima o zločinima, ali ih nisu bili spremni sankcionirati. I sadašnji proces protiv, tzv. gospićke grupe dolazi prekasno.

Republika: Slažete li se s onima koji tvrde da bi njih bilo lakše procesuirati u Hrvatskoj, nego u Haagu?

Slobodan Budak: Načelno ovo nije teško pitanje. Uvijek sam za to da se ovakvi procesi vode u Hrvatskoj. Kroz to ćemo i dozreti kao društvo i pokazati da se ne mirimo sa zločinima koji su, počinjeni na našim sugrađanima. Umjesto toga, čini se da ova vlast, kao u šahu, vuče iznuđene poteze. Ona ne pokazuje ni spremnost na obračun s različitim zločinačkim organizacijama, pa ni ratnim zločinima, u kojima se pomoću svojevrsnog zavjeta šutnje, hrvatske inačice omerte, sagradio čitav lanac, od policijske postaje na terenu, do vrha države. Kako inače pojasniti da se ubojici Josipa Reihl Kira i njegovim suputnicima organizirano omogućio odlazak iz zemlje, a kasnije i njegovo oslobađanje iz zatvora.

Republika: Postoji li zakonska mogućnost da Haaški sud u ovoj fazi hrvatskom pravosuđu prepusti neke procese?

Slobodan Budak: Takva je mogućnost predviđena aktima Haaškog suda. U konačnici o tome odlučuje Haag, a na Hrvatskoj je da za to pokaže inicijativu. Ako se u ovom trenutku nema dovoljno snage da zahvati sve zločine, možda bi barem za neke slučajeve trebalo pokrenuti postupak i u Hrvatskoj, i zatražiti od suda u Haagu prepuštanje procesa. No, najvažnije je da javnost stekne kritičnu masu za takav potez nakon gebelsovske propagande kojoj smo bili izloženi deset godina Tuđmanove ere.