Vjesnik: 15. 01. 2001.

Izvjestan osmjeh za Carlu del Ponte

ŽELJKO HODONJ

Je li hrvatska Vlada pripravna za iskrenost na sastanku s Carlom del Ponte i na sastanku s hrvatskom javnošću? Premijerova, Vladina glasnogovornica Aleksandra Kolarić uz izvjestan osmijeh tvrdila je u izjavi za HTV da osnivanje Ureda za progon ratnih zločinaca nema nikakve veze s dolaskom haaške tužiteljice. Nitko joj nije povjerovao. Ako i jest - nepoznat je javnosti.

Vlada se nalazi na međunarodnom ispitu zrelosti. Pitanje glasi: »Znadete li, vi odgovarate za sve što se dogodilo u Hrvatskoj od 1990. do danas? Što ste do sada učinili u istragama i procesuiranju ratnih zločina koje su počinili hrvatski građani u vrijeme Domovinskoga rata?«

Ima li hrvatska Vlada odgovor na ta pitanja osim odluke o formiranju Ureda za progon ratnih zločinaca? Ima li možda i popis počinitelja tih zločina? Jesu li na Vladinom popisu ista imena kao i na popisu koji spominje Graham Blewitt, zamjenik del Ponteove? Ako je to isti popis - zašto to ne zna i hrvatska javnost?

Sve je to tek dio pitanja na koja nema odgovora. Račanova je Vlada u ponedjeljak na balu vampira jer će se na stolu naći imena i događaji koji će odlučiti - je li hrvatska Vlada sposobna sama odlučivati ili je cimaju mentori.

Morat će odgovoriti - s »istina« ili »neistina« - na pitanja o ubojstvima civila u Vukovaru prije napada JNA, o sisačkim ubojstvima civila, zločinima za vrijeme i nakon »Oluje« i »Bljeska«. Morat će odgovoriti na pitanje - je li autoritarna vlast (dakle do siječnja 2000.) sustavno nastojala ostvariti etničko čišćenje Hrvatske, prikriti ratne zločine? Prikriva li sve to netko i nakon siječnja 2000. godine? Prema hrvatskim zakonima, ratni su zločini kaznena djela počinjena za vrijeme rata, ratnog sukoba i okupacije. Podudarno Ženevskim konvencijama. Ista kaznena djela počinjena izvan tih »vremenskih zona" kažnjavaju se istim kaznama, ali se više ne zovu ratnim zločinima. Vlada će morati odgovoriti, zna li se tko je kada što učinio? Ako se zna - još će teže odgovoriti - zašto sve nije, ako nije, procesuirano?

Ako je namjera Vlade da na ta i druga pitanja odgovori osnutkom i djelovanjem Ureda za ratne zločine, morat će odgovoriti na dodatna pitanja. Je li to dogovoreno s Carlom del Ponte, je li to možda »bolje ikad nego nikad« organizirani nastup moralne i pravne države ili - pokušaj dobivanja vremena? Kakvog vremena i za što?

Zar za dokazivanje da su policija, državno odvjetništvo i sudstvo nedovoljno uspješni.

Novoutemeljeni Ured, želi li se sve to premostiti, morao bi imati zaista velike ovlasti. Ako će Ured biti »mali Haag«, znači li to da će suditi samo u prisutnosti osumnjičenika, kao što je norma Haaga? Ili će - suditi i odsutnom osumnjičeniku kao što je hrvatska norma? (Tako su u odsutnosti osuđeni u Zadru i Šibeniku Mladić, Martić i Perišić.) Hoće li Ured imati, poput Haaga, ovlasti za korištenje netom zapečaćenih arhiva predsjednika Tuđmana? Prema kojim će se kriterijima »ubrzavati« procesni postupak, da se ne dogodi višegodišnje sudovanje? Hoće li biti dovoljno raspoloživih i odmah sposobnih sudskih vještaka, hoće li biti dovoljno profesionalnih sudaca za rad u profesionalnim sudskim vijećima? Jesu li prije donošenja odluke o Uredu procijenjene stvarne mogućnosti županijskih sudova u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu? Pitanja je mnogo, ali svima njima krajnji je cilj - završiti konačno s vampirima.