Saborske zastupnice Račanove stranke potrudile su se poduprijeti akciju kojoj je cilj zaustavljanje zlostavljanje djece. Dijeljenje letaka na centralnom zagrebačkom trgu ipak se najviše čini kao neuspjeli pokušaj popravljanja imagea vladajuće koalicije (prije svega osovinskog SDP-a), koja se u posljednje vrijeme teško izblamirala svojim potezima prema djeci, rodiljama, obitelji.

Teške gafove vlasti oporbene su kosorice i ožboltice dočekale spremne, odmah se krenulo u potpisivanje peticija, naveliko se grmi pravednim socijalnim i demografskim gnjevom. Bolja se polovica SDP-a na to strašno razljutila i tvrdi da žene iz HDZ-a, sadašnje i bivše, nemaju pravo da aktualnoj vlasti dijele lekcije. Smatraju to neprincipijelnim, čak licemjernim. Podsjećaju ih da su problemi nastali u Tuđmanovom vremenu, da tada nastale račune mora sada podmirivati cijela Hrvatska, uključujući i klince. Sugestija je da bi pripadnici Trećeg siječnja "poraženih snaga” morali zauvijek začepiti gubec.

Činjenice o stanju u kojem je HDZ ostavio zemlju - hrvatskoj su javnosti dobro poznate. Da se u proteklom desetljeću nije vodila raspašoj politika, u Hrvatskoj bi danas bilo više za radnike i rodilje, za kruh i pelene. Ali Račanova je vlada već godinu dana u sedlu i vrijeme je da se pita za njene učinke. Postaje neukusno i neuvjerljivo na svaku primjedbu odvraćati podsjećanjem na prethodnike.

Uvrijeđeno ušutkavanje kritičnosti sadašnje opozicije a bivše vlasti pokazuje i duboko nerazumijevanje demokratskih uzusa. Posao je opozicije da se opoziciono ponaša. Da propituje i kritizira politiku i ponašanje vladajućih. Njena kritičnost pomaže održavanju demokratske higijene društva. Bez opozicije, nema ni demokracije. HDZ u posljednje vrijeme prakticira žestoku paljbu spram aktualne vlasti. Uvjerljivost te kritike zavisi od onih koji je izriču, kao i od onih na koje se referira. Da su HDZ-ovci svojedobno, dok su bili na vlasti, zastupali stavove koje u posljednje vrijeme guraju, danas bi bili mnogo uvjerljivi. Ali zato uvjerljivost toj kritici pribavlja ponašanje aktualne vladajuće garniture, neki njeni zaista katastrofalni potezi.

HDZ je bio socijalno bešćutan, ali to ne znači da im kritika socijalne neosjetljivosti aktualne vlasti ne stoji. Ne može joj se osporavati ni opravdanost ni potrebitost. Primjerice, bez opozicione kampanje, rodilje bi se morale pomiriti s okljaštrenim naknadama. Sada već padaju obećanja da će se pare pronaći i stvari srediti. Aktualna vlast ima pravo da svojim prethodnicima spočitava nedosljednost, može im reći da se sada zalažu za sve ono što su kao vlast propustili, ali nikako nema pravo da ih poziva na šutnju.