Janez Potočnik, šef slovenskoga pregovaračkog tima za prijem Slovenije u punopravno članstvo Europske unije, već je gotovo sedam godina angažiran na projektima kojima je konačni cilj ulazak Slovenije u EU. Potočnik je doktor ekonomskih znanosti, a s problematikom približavanja Sloveniji Europskoj uniji počeo se susretati u ranim devedesetim, u vrijeme dok je bio šef Vladinog Ureda za makroekonomske analize. Slovenski ekonomski eksperti već su tada radili na izradi dugoročne strategije ekonomskog razvoja.

Janez Potočnik: U Sloveniji se proces priključivanja EU-u vodi na više razina. Ured, kojemu sam na čelu, izdvojen je iz Ministarstva vanjskih poslova i odgovoran izravno Vladi. Naša temeljna funkcija sastoji se u koordinaciji ministarstava koja kontroliraju temeljne procese unutar zemlje. Osim našeg Ureda, postoji i pregovaračka grupa koja je, također, izravno odgovorna Vladi. Usto, tom problematikom se bavi i posebna ekspertna skupina. Prilikom komunikacije s dužnosnicima EU-a služimo se komunikacijskom mrežom Ministarstva vanjskih poslova. Pritom je osobito važno i to što su za mandata bivše Vlade sve stranke, osim stranke gospodina Zmage Jelinčića, priključenje EU-u postavile i kao svoj stranački cilj. To su temeljne karakteristike slovenske strategije priključivanja EU-u, s dvije glavne vrijednosti: u tom procesu prisutni su najbolji stručnjaci, u dobrom dijelu politički neovisni, a to pak strategiji daje dugoročni stabilitet.

Republika: Kako ste riješili konkretne probleme vezane uz usklađivanje sa zakonima EU-a kojih je iznimno mnogo? Na koji ste način riješili problem prevođenja gotovo 80 tisuća stranica pravnih propisa?

Janez Potočnik: Hrvatska će vrlo brzo dobiti sve te propise koji su podijeljeni na ukupno 31 područje. Mi smo tih 80 tisuća stranica propisa razdijelili po nadležnim ministarstvima. Propisi EU-a bit će vam poslani doslovno kamionima. Proces prilagodbe može se opisati na primjeru propisa iz područja poljoprivrede. U prvoj fazi ostavlja vam se određeno vrijeme za proučavanje propisa. Potom slijedi multilateralni screening na kojemu vam iz EU-a detaljno objašnjavaju što se u tim propisima nalazi. Nakon toga, ponovo se proučava ono što se čulo, a zatim se pristupa bilateralnom screeningu između EU-a i države, kandidatkinje za pristup.

Tu se razgovara na tri razine. Prva razina je ona u kojoj se potencijalno daje do znanja predstavnicima EU-a da su propisi koji tretiraju poljoprivredu u zemlji kandidatkinji za pristup potpuno prilagođeni propisima EU-a. Druga razina uključuje mogućnost da propisi nisu usklađeni, prilikom čega se daje konkretan odgovor u kojem roku će se oni uskladiti. Treća razina je ona koja u sebi sadrži mogućnost traženja prijelaznog razdoblja u kojemu će se ti propisi postupno usklađivati, i to nakon što se zemlja već priključi EU-u.

Republika: Što to konkretno znači?

Janez Potočnik: Riječ je o prilagodbama stotina zakona koji se moraju promijeniti. Svaka zemlja za te promjene ima točno propisanu različitu političku proceduru, a to oduzima puno vremena. Tijekom tog procesa jedan od bitnijih tehničkih problema vezan je uz prevođenje propisa. Za poslove prevođenja angažirali smo više od stotinu prevoditelja, no taj proces još nismo najadekvatnije uspjeli riješiti. Više je različitih razina na kojima su prevoditelji angažirani, a dosad smo uspjeli prevesti oko 25 od ukupno 80 tisuća stranica pravnih propisa. Na državnoj razini izradili smo program što koje ministarstvo treba učiniti na prilagodbi i u kojemu roku. Taj dokument ima 300 stranica. Ondje smo sami odredili termine u kojima ćemo biti apsolutno spremni za pristup u EU. Radimo na tome da uspijemo do konca 2002. godine. Do danas smo promijenili više stotina zakona. U početku smo na te procese trošili relativno malo novca. No, kako su procesi uzimali maha, rasli su i izdaci. Kad se govori o troškovima, valja ponovo podsjetiti da je tu zapravo riječ o procesu tranzicije, a taj proces ima svoju cijenu koja nije niska. S druge strane, dobici su golemi. Nije riječ samo o stabilnoj ekonomiji, nego i sigurnosti zemlje, političitoj stabilnosti na dugoročnom planu. Naravno, svaka zemlja dobiva i konkretnu pomoć za pridruživanje. No, mehanizmi dobivanja pomoći također su složeni. Treba precizno znati zbog čega se pomoć traži i kako će se najoptimalnije iskoristiti.

Republika: Predstavnici EU-a svojedobno su inzistirali da raskinete ugovore o slobodnoj trgovini s Hrvatskom i BiH. Kako ste doživjeli te pritiske?

Republika: EU je Sloveniju relativno često upozoravala na kašnjenje s promjenama.

Janez Potočnik: To doživljavamo potpuno normalno. Naime, nema te zemlje kojoj članice EU-a ne zamjeraju na ritmu promjena. Usudio bih se reći da smo mi među zemljama kandidatkinjama za punopravno članstvo prema brzini tih promjena u samome vrhu. Kašnjenja se uglavnom tiču onih područja na kojima nije postojao dovoljno čvrsti politički konsenzus. Pritužbe još uvijek dolaze na ritam promjena u području bankarstva, osiguravajućih kuća, telekomunikacije i energetike. Riječ je o nekim sustavima koji se nigdje u svijetu ne privatiziraju u potpunosti. Osim toga, kao problem se navodi ritam zatvaranja Duty free shopova, a zamjeraju nam i sporost, te neučinkovitost sudstva. No, nakon dugo vremena imamo više riješenih nego novopristiglih sudskih predmeta.

Republika: U kojoj se mjeri unutarnjopolitičke prilike u zemiji mogu odraziti na rad vašega Ureda?

Republika: U kojoj mjeri relativno kolebljiva koalicijska Vlada s prilično neusklađenom gospodarskom strategijom može usporiti ritam hrvatskog približavanja standardima EU-a?

Janez Potočnik: Traženje unutarnjeg konsenzusa oko pitanja kako i u kojem smjeru Hrvatska treba ići na putu u EU, vrlo je važno. Ovi aspekti, koje ste naveli i koji mi nisu nepoznati, za Hrvatsku bi mogli djelovati usporavajuće. U tom kontekstu vjerujem da je Slovenija povukla dobre poteze. Naime, prije političkog konsenzusa mi smo ostvarili stručni konsenzus, koji različite političke interesne skupine nisu mogle samo tako relativizirati. Pregovarači EU-a veoma često traže vrlo jasne i precizne odgovore. Ako oni izostanu, proces se usporava. Ne treba posebno napominjati da se brzina odgovora i samih promjena može postići samo ako zemlja u svakom trenutku zna kojim putem želi ići, kako svoj cilj želi ostvariti, te koje institucije u tom kontekstu moraju izvršiti konkretne promjene.

Republika: Mislite li da se Hrvatska treba doista bojati nekakvog regionalnog tretmana u kontekstu približavanja EU-u, što oporba nameće kao prvorazredno političko pitanje?