Vjesnik: 18. 01. 2001.

Od 46.000 zahtjeva za naknadu oduzete imovine riješeno samo 3500

Iako je najavljeno da će izmjene Zakona o povratu oduzete imovine stupiti na snagu od 1. siječnja ove godine, one još nisu donesene / Izmjene zakona ići će u smjeru naturalnog povrata/ Procjenjuje se da će proces denacionalizacije trajati najmanje desetak godina / Vlasnike u portfelju HFP-a čekaju dionice oko 300 poduzeća, nominalne vrijednosti oko milijarde DEM / Dosad su bivšim vlasnicima vraćene dionice tek nekolicine tvrtki poput Plive ili dubrovačkog hotela Argentina

ZAGREB, 17. siječnja - Iako je bilo najavljivano da će od 1. siječnja ove godine na snagu stupiti izmjene Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (pojedine je odredbe tog zakona osporio Ustavni sud, a dio ih je čak stavljen izvan snage), koji se uvriježilo zvati zakon o denacionalizaciji, to se nije dogodilo. Stoga će strani državljani još morati pričekati sa svojim odštetnim zahtjevima.

Jer, podsjetimo, predloženim je izmjenama spomenutog zakona kao najvažnija novina bila predviđena mogućnost obeštećenja i onih građana koji su početkom agresije na Hrvatsku napustili zemlju, pa nisu, kad su se radile prve evidencije zahtjeva za povrat imovine, podnijeli taj zahtjev.

Također, odštetu ili povrat imovine moći će tražiti i, primjerice, nekadašnji građani FNRJ i SFRJ židovske nacionalnosti koji su nakon drugoga svjetskog rata opredijelivši se za preseljenje u Izrael izgubili državljanstvo, a time po tadašnjim zakonima i imovinu. Rok za podnošenje zahtjeva bit će šest mjeseci od stupanja na snagu zakona. Međutim, pravo na odštetu ne bi imali izvorni stranci poput, primjerice, Čeha ili Talijani, pitanje čije je imovine riješeno Osimskim sporazumom.

Ovim izmjenama denacionalizacijskih pravila vjerojatno će se značajno proširiti krug ovlaštenika naknade. Međutim, izmjene zakona sada više idu u smjeru naturalnog povrata, kako bi se na to potrošilo što manje državnog novca. Tako bi se, među ostalim, uveo institut zamjenskoga zemljišta - odnosno za nekad oduzeto poljoprivredno ili šumsko zemljište, koje se ne može vratiti jer su mu vlasnici postali treće osobe ili je primjerice postalo dio neke tvrtke, nekadašnjem bi se vlasniku ponudilo zamjensko državno zemljište iste vrijednosti ili veličine, ali na nekom drugom mjestu.

Zakon bi donio novine i za kupce nacionaliziranih stanova - naime dok je dosad pravo prvokupa za bivše vlasnike bilo vremenski neograničeno, sada će, ako kupac nacionaliziranog stana prodaje taj stan u prvih 10 ili 15 godina, morati taj stan ponuditi prvo bivšem vlasniku pod istim uvjetima pod kojima ga je kupio. Po isteku tog roka to više ne bi morao činiti.

Inače, županijski su uredi za gospodarstvo širom Hrvatske zaprimili više od 46.000 zahtjeva za naknadu oduzete imovine, bilo da je riječ o naturalnom povratu ili naknadi u gotovini, obveznicama i dionicama. Međutim, do danas je pravomoćno riješeno samo oko 3500 predmeta, pa se procjenjuje da će proces denacionalizacije trajati najmanje desetak godina. Dug put do pravomoćnih rješenja o odšteti usporava i proces privatizacije. Jer vlasnike u portfelju Hrvatskog fonda za privatizaciju čekaju dionice oko 300 poduzeća, nominalne vrijednosti oko milijarde njemačkih maraka, koje se bez rješenja ne mogu ni prodati, a pogotovo ne dodijeliti bivšem vlasniku ili njegovim nasljednicima. Stoga su dosad, kako je poznato, bivšim vlasnicima vraćene dionice tek nekolicine tvrtki poput Plive ili hotela Argentina.

Dokle se stiglo s denacionalizacijom u drugim zemljama? Kako se moglo čuti na međunarodnom simpoziju o povratu oduzete imovine u tranzicijskim zemljama, održanom krajem prošle godine, Njemačka i Češka prilično su odmakle s denacionalizacijom, s tim da će se u Češkoj za povrat crkvene imovine, što još nije riješeno, donijeti poseban zakon. U Makedoniji se još podnose zahtjevi za povrat imovine, a u Poljskoj taj proces praktički nije ni počeo, a čak nema ni zakona o denacionalizaciji. Rumunjska vraća poljoprivredna zemljišta do 1000 četvornih metara. Slovenija je, smatra se, najdalje odmakla jer ondje je vraćeno oko 80 posto imovine. No u Sloveniji je bilo i manje zahtjeva za povrat, pa time i manje imovine za vraćanje. Riješili su i bez konkordata povrat imovine crkvi.

Nives Matijević