Na savjetovanju Strategija razvoja financijskog sektora u Hrvatskoj, što ga je u studenome prošle godine organizirao Hrvatski institut za bankarstvo i osiguranje, Plivin direktor Željko Čović iznio je zanimljiv podatak: u prvu kotaciju Zagrebačke burze uvršteno je šest dionica, na burzi u Budimpešti izlistana je 61, a u Varšavi 121. Do danas usporedba se za Hrvatsku još pogoršala. Umjesto da se broj kvalitetnih dionica ponuđenih ulagačima povećava, on se smanjuje: prodajom Varaždinske banke Zagrebačkoj u prvoj je kotaciji ostalo samo pet vrijednosnica, a i Dalmatinska banka Zadar dobila je nedavno novoga većinskog vlasnika...

U procjeni isplativosti ulaganja u tvrtke koriste se mnogi parametri, poput knjigovodstvene dobiti tvrtke, odnosa tržišne cijene dionice i njezina profita ili njenog kapitala uvećanog za rezerve. No posljednjih se godina u SAD-u pojavio i raširio novi način ocjenjivanja profitabilnosti poduzeća, istodobno vrlo jednostavan i vrlo strog, koji se temelji na izračunavanju nove ekonomske vrijednosti što je poduzeće stvara za svoje vlasnike. Economic Value Added ili EVA je neto operativna dobit poduzeća (profit koji ostaje vlasnicima kad tvrtka plati porez na dobit) umanjen za cijenu kapitala uloženog u tvrtku. Pod cijenom kapitala misli se na dobit koju bi vlasnici stekli kad bi svoj kapital - umjesto u promatranu tvrtku - uložili negdje drugdje uz podjednak ili manji rizik. Ta se cijena ponekad naziva i oportunitetni trošak kapitala ili dobit koju vlasnici propuštaju ubrati u nekoj drugoj, usporedivoj investiciji. EVA-u je u SAD lansirala konzultantska kuća Stern Stewart & Co. (detalji se mogu naći na njezinoj lnternet adresi), ustrajno je promovira i koristi poslovni magazin Fortune, a prigrlili su je i gurui tržišta kapitala poput Petera Druckera. Svi oni misle da neko poduzeće stvara svojim dioničarima novu ekonomsku vrijednost tek ako mu je profit veći od dobiti koju bi vlasnici stekli da su svoj kapital uložili - na primjer - u oročenu štednju u banci ili u nerizične državne obveznice. I obratno, ako poduzeće ne stvara vlasnicima EVA-u, znači da iz godine u godinu upropaštava, nagriza i smanjuje njihov kapital.

U SAD-u, najveću dodanu ekonomsku vrijednost u povijesti stvorio je svojim dioničarima Microsoft 1999. godine: šest milijardi dolara. A kako je u Hrvatskoj? Stvaraju li hrvatska poduzeća svojim dioničarima, ulagačima i vlasnicima - a time i nacionalnoj ekonomiji u cjelini - novu ekonomsku vrijednost?

Na malom i slabo razvijenom hrvatskom tržištu vrijednosnica teško je reći kolika je oportunitetna cijena kapitala pa se kao orijentir može uzeti kamata od 8,5 posto koju štediše i ulagači mogu dobiti na državne euro obveznice. Da bi poslovalo s EVA-om većom od nule, hrvatsko bi poduzeće, dakle, moralo imati neto dobit veću od 8,5 posto na upisani kapital i rezerve, a da bi u dodanoj ekonomskoj vrijednosti mogli participirati svi građani, njegove se dionice moraju javno puditi na prodaju na uređenom tržištu.

Daleko najviše nove ekonomske vrijednosti u Hrvatskoj svojim vlasnicima i čitavoj ekonomiji stvara Pliva: u 1999. njena EVA (u dolarima, radi usporedbe s Microsoftom) bila je oko 720 milijuna dolara. Zagrebačka banka stvorila je realno novih 400 milijuna dolara. Zapravo, ta su poduzeća stvorila čak i nešto veću EVA-u s obzirom na to da je Zakon o porezu na dobit u 1999. omogućavao tvrtkama da bruto dobit umanje za zaštitnu kamatu na kapital, ali čak i kad bi se računalo precizno, društvu s pozitivnom EVA-om pridružila bi se još samo dva poduzeća: Karlovačka pivovara i Našicecement. Od sedam hrvatskih tvrtki čijim se dionicama javno trguje i za koje bi se moglo reći da povećavaju realnu ekonomsku vrijednost kapitala svojih vlasnika - stranci su kupili šest. Ledo je kupio Ivica Todorić, a njega Europska banka za obnovu. Od preostalih 16-17 poduzeća na burzi s EVA-om ispod nule, strani ulagači kupili su samo jedno Plavu lagunu. Problem "javnih" tvrtki koje uništavaju štednju ulagača i kapital nacije nastaje, dakako, puno prije iznošenja njihovih dionica na burzu. Hrvatska poduzeća su kapitalno sterilna još kao privatna, ona nisu u stanju prihvatiti tudi kapital i oploditi ga ni dok ima poduzetničku (engl. venture) formu. Razlozi za to ne leže u "uvjetima poslovanja" ili ekonomskoj politici Vlade: oni se kriju u europskom pravnom okviru koji je hrvatska preuzela, a za poduzetništvo predstavlja elementarnu katastrofu.