ZAGREB, 17. siječnja - Sjedinjene Države će do kraja ovog tjedna ukinuti unutrašnji zid sankcija prema SR Jugoslaviji u oblasti financija uvedenih 1992. godine, prenosi beogradski dnevnik Blic iz izvora bliskog vrhu američke administracije. Ukidanje sankcija predstavlja posljednju prepreku za uspostavljanje suradnje dviju zemalja, a odlazeći američki predsjednik Bill Clinton najavio je da će taj posao napraviti do isteka svoga mandata i to će obećanje izgleda ispuniti. Na snazi će ostati jedino blokada vezana izravno za poslove i račune bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića i njegovo najbliže okruženje, tvrde isti izvori.

Jugoslavenski ministar vanjskih poslova Goran Svilanović je prilikom nedavnog posjeta Washingtonu tražio da se proces ukidanja sankcija ubrza. Ipak, sudeći po izvješćima u srbijanskim medijima, omraženi pojam »sankcija« ipak još ne izlazi iz svakodnevnog rječnika. Štoviše, ovih je dana ponovno ušao u javnost s uznemirujućim tonom. Potpredsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Aleksandar Popović izjavio je kako »ne postoji opasnost da Jugoslaviji budu uvedene sankcije zbog nesuradnje s Haaškim sudom i odbijanja da izruči Slobodana Miloševića, bar ne u ovom trenutku, ali se za neki mjesec može pojaviti!« On je to izjavio zajedno s objašnjenjem da njegov stranački šef, predsjednik SRJ Vojislav Koštunica neće primiti Carlu Del Ponte, glavnu tužiteljicu Tribunala kad ona uskoro dođe u Beograd, jer »dan Vojislava Koštunice ima 24 sata, a Del Ponte nije dovoljno visoko u hijerarhiji da bi je primio predsjednik SRJ«.

Sankcije su dakle, pišu ovim povodom užasnuti beogradski komentatori, ponovo moguće! »Zar opet, zar poslije svega!? I to nam izuzetno lagano, gotovo kao normalnu stvar, priopćuju na konferenciji za novinare stranke koju vodi predsjednik SRJ!«, piše dnevnik Danas. List se pita zna li Koštunica uopće što u njegovo ime, pa i u ime savezne države, govori potpredsjednik njegove stranke. Popovićeva izjava je, slučajno ili ne, koincidirala s iznenadnim susretom Koštunice i Miloševića u kojem je ovaj drugi navodno tražio fizičku i političku zaštitu za sebe, svoju obitelj i najbliže stranačke drugove i suradnike, te navodno zamolio da ne bude izručen sudu u Haagu.

Analitičari upozoravaju da sam sastanak sadašnjeg i bivšeg predsjednika ne znači da će Miloševićeve molbe biti uslišane, da susret s Carlom Del Ponte nije znak da će Koštunica automatski donijeti odluku o izručenju Miloševića, da taj susret nije ni naznaka da će Koštunica promijeniti Ustav SRJ i uvesti ekstradiciju. Prestrašeni da će krediti biti preko noći potrošeni i sleđeni na pomisao o sankcijama, oni traže od svojih čelnika da sa strancima razgovaraju jer »civilizacijska gesta diplomacije, kompromisa, kurtoazije i političkog odgoja ne obavezuje niti oduzima mnogo vremena, a donosi korist«.

Tako je nova generacija tek ustoličenih političara na vlasti u Srbiji i SRJ dočekala da je mediji podučavaju onome što je Milošević sam dobro znao: da se drugoj strani bez problema može davati lažna obećanja. Unatoč vještini, on je ipak dobio sankcije. Vesna Fabris Peruničić