Ministar Jakovčić, kako su zabilježile tadašnje novine, informirao je premijera o vlastitoj odluci da zaposli njegovu bivšu suprugu. “Žao mi je što se o gospođi Agati Račan uopće na takav način piše i govori. Prema svim mojim saznanjima gospođa Račan jedna je od najjačih pravnih stručnjakinja na području koje ću voditi i vrlo sam sretan što je prihvatila moju ponudu. Nije tajna da sam premijera upoznao s mojom inicijativom, te i on dijeli moje mišljenje kako se radi o odličnom kadrovskom izboru. Prema tomu nije ostao ni zatečen ni iznenađen mojim potezom”, kazao je tada obzirni, a zapravo licemjerni Jakovčić.

Prije nego je postala Jakovčićeva pomoćnica za prilagodbu nacionalnog prava europskim standardima, Agata Račćan radila je u vladinom Uredu za zakonodavstvo. Prema pričama iz kuloara, za vrijeme vladavine HDZ-a bila je gurnuta u stranu i nije dobivala poslove u skladu sa svojom stručnošću i sposobnošću. lako se pričalo da će nakon pobjede koalicije na izborima 3. siječnja zamijeniti dotadašnjeg predstojnika vladinog Ureda Marijana Prusa, to se ipak nije dogodilo. Navodno se Račan uplašio da bi se to mogli koristiti kao dokaz njegova nepotizma.

Međutim, u međuvremenu je nova vlast dala i previše štofa za optužbe o nepotizmu. lako je javnost očekivala da se s nepotizmom završi, to je bio tek početak. Dijana Pleština, aktualna supruga aktualnog premijera, odnedavno je na mjestu savjetnice ministra vanjskih poslova Tonina Picule za kontakte sa stranim agencijama za razminiravanja. Nakon povika u javnosti obznanila je da će svoj posao obavljati volonterski, iako nije jasno zašto je svoju želju da pomogne u tom hvale vrijednom poslu baš morala upražnjavati unutar zidova ministarstva na zagrebačkom Zrinjevcu.

I sada, kad se činilo da su svi zbrinuti, barem kod Račanovih, Agata Račan poželjela je iz Jakovčićeva ministarstva prijeći u Ustavni sud, dovodeći svog bivšeg supruga pred novo iskušenje. Formalno je njezinu kandidaturu podnijela Udruga pravnica, a saborski Odbor za Ustav i poslovnik birat će od svih kandidata troje, koliko ih Ustavnom sudu treba.

Bilo bi pogrešno pretpostaviti da se pomoćnica Račan uplašila najava ukidanja Ministarstva za europske integracije, u sklopu skore rekonstrukcije vlade. Jer, mjesto u Ustavnom sudu ionako je ispunjenje snova svakog pravnika i vrhunac svake pravničke karijere. Umjesto dnevne izloženosti u izvršnoj vlasti, suci u Ustavnom sudu uživaju radeći stručni posao bez pritiska, a pritom imaju ministarske plaće i koriste sve ministarske povlastice. I to u mandatu dvostruko duljem od ministarskog. Nema niti jednog profesionalnog i stručnog razloga da se Agatu Račan ne bira u Ustavni sud. Riječ je o vrhunskoj pravnici, koja bi zasigurno podignula stručne standarde u Ustavnom sudu. Osim stručnog, Agata Račan ima i jedan dodatni argument sebi u prilog. To što je žena, jer je trenutačni sastav Ustavnog suda izrazito muški.

Međutim, sve ono što se u međuvremenu dogodilo, od 3. siječnja naovamo, ne daje za pravo onima koji bi i u ovom slučaju prešli preko pravila da se u javnim službama ne smije dopustiti napredovanje koje bi bilo moguće povezati s obiteljskim vezama i nepotizmom. Hrvatska je do 3. siječnja živjela u abnormalnim prilikama. Nepotizam je bio ugrađen u temelje bivše vlasti kroz Tuđmanovu ideju o 200 obitelji koje će Hrvatsku odvesti u blagostanje. Upravo zbog toga, demokratska bi se pravila igre kod nas danas morala primjenjivati striktnije nego kod onih koji nisu iskusili Tuđmanovu vlast i koji žive u izgrađenim demokracijama.

Hrvatski su građani na nepotizam osjetljiviji nego drugdje, a dosadašnja nepotistička praksa nove vlasti sigurno je jedan od glavnih razloga koji ih drže u uvjerenju kako se, zapravo, od 3. siječnja naovamo ništa nije promijenilo. Zato bi možda bilo bolje da Agata Račan ovog puta odustane od svoje kandidature. lako nitko od nje ne želi napraviti žrtvu vlastitog prezimena, jedno napredovanje u prvoj godini mandata njezinog bivšeg supruga sasvim je dovoljno. Time bi najveću uslugu napravila sebi i svojoj mukotrpno građenoj profesionalnoj reputaciji, koja bi u slučaju imenovanja svakako ostala u drugom planu. Napravila bi i ništa manju uslugu i svom bivšem suprugu i aktualnom premijeru, a ni Ustavni sud ne bi ostao u bezizlaznom položaju.