Spremna sam surađivati s međunarodnim sudom. I to ću činiti dok to neće štetiti mojim osobnim interesima. To je rekla Biljana. Jer, dodala je, nedužna sam i ne mogu se optužiti za ono za što nisam kriva. Biljana Plavšić je počela igrati svoju igru. Ali nije promijenila ponašanje. Nikad ne napustiti pregovarački stol, makar i onaj sudski, dok se ne postave uvjeti. Danas su njezini problemi prostori zatvora u Scheveningenu, gdje je zatvorena od prije Božića.

Sada, kad je Biljana donijela odluku, odvjetnik i njegovi pomoćnici imat će posla: Najprije mi dajte spise, onda ću početi govoriti. Djelatnici tužiteljice Carle Del Ponte već su u njezinoj ćeliji ostavili desetke listova vezanih uz optužnicu. Tisuće listova koji opširno iznose strahote koje su između 1992. i 1993. počinile paravojne postrojbe bosanskih Srba koji su veličali njezino ime (Vladarica) i klanjali se njezinim zapovijedima, dok su čistili sela istočne Bosne od života bilo kojeg nesretnika u kojemu je tekla hrvatska ili muslimanska krv. U tim su spisima, između ostaloga, dokazi koji pokazuju kako je slika pokolja na terenu visjela o čavlu političke odgovornosti.

I nije uopće isključeno, Biljana je to štoviše dala naslutiti, da će sada, kad demokratkinja Albright prepusti dužnost republikancu Colinu Powellu, i pozadina te veze biti bačena na stol igre koju Plavšićka igra za svoje preživljavanje. Vremena, uostalom, Biljana ima. Po planu rada koji su si postavili uredi tužiteljstva prvi će termin biti na proljeće. Dotad Del Ponteova želi ustanoviti koliko je Plavšićka odlučila svjedočiti o sebi samoj ali, poglavito, o svojim bivšim drugovima Slobodanu Miloševići, Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku. I tek će tada Vladarica znati vrijedi li cijena njezine suradnje moguće pogodbe. Pogodbe, s tužiteljicorn Carlom del Ponte i Sudom, koja će možda doživotni zatvor pretvoriti u kaznu od 30 godina”, piše Carlo Bonini.

Svjedočit ću protiv Miloševića Karadžića, Krajišnika, Ijudi koji su se igrali životima Srba iz Bosne. Koji su opljačkali bogatstva. Ljudima, daje naslutiti, koji su se igrali i njezinim životom i njezinim iskrenim i demokratskim protukomunističkim nacionalizmom. Istima što su, misli Biljana, pokretali drugog krvnika na pozornici bosanskih operacija, generala Ratka Mladića. Pošten čovjek, kaže, žrtva političkih igara između Pala i Beograda. Nedužan. Danas ga se može vidjeti slobodnoga na ulicama jugoslavenske prijestolnice i očito je predodređen ostati izvan skupa glava na koje će pasti njezina osobna sudska osveta.