Zdravko Tomac i Dražen Budiša konačno mogu odahnuti. Privremeno reteriranje Carle del Ponte u pitanju objektivne zapovjedne odgovornosti u prvi je plan haaških istražitelja ipak isturilo konkretan zločin, njegove počinitelje i političke mentore. Svi oni koji su za iste znali, ali - skrivajući se iza vlastodržačkih plašteva Franje Tuđmana i Gojka Šuška - na njih nisu reagirali jer ih zapovjedni lanac nije doticao, u ovoj će fazi haaške avanture ostati pošteđeni. Obruč će se, sada je već sasvim izvjesno, nakon preciziranja dometa Tribunalovih optužnica, još jače stegnuti oko pravih konstruktora zločina. Dijabolična ideja o etnički čistoj državi u kojoj će srpska manjina biti svedena na minorna tri posto, po svemu će sudeći uskoro početi stizati na naplatu kako njezinim rodonačelnicima, tako i besprizornim egzekutorima na terenu. Likvidacije srpskih civila pretežno starije dobi nakon oslobodilačkih akcija HV-a toliko su gnjusan čin iskazivanja nacionalnog ponosa da bi bilo nepošteno da ga se čitava nacija mora stidjeti. Oni koji su za njih znali, a nisu reagirali, morat će to učiniti pred vlastitim ogledalom. I neće im biti nimalo lako.