Nije riječ o jednostavnom čovjeku. Trebao bi biti nemilosrdan i opasan, srčan i neustrašiv, nepotkupljiv i hrabar pravedan, inteligentan i pronicljiv, snalažljiv i sposoban, iskusan i vrijedan, pametan i mudar te stajati na dobroj strani zakona. No, teško je takvoga naći jer bi trebalo tražiti čovjeka bez prijatelja, onoga koji ne prašta i ne popušta ljudskim slabostima, živi nevino poput sveca i bori se protiv zla. Riječ je o državnom odvjetniku, čovjeku koji temeljem zakona proganja sve one koji ga krše i ugrožavaju poštene ljude.

Pošteni ljudi ne bi trebali znati kako se zove državni odvjetnik jer ne bi trebalo postojati ništa što ih povezuje s tim čovjekom, osim države u kojoj žive. U Hrvatskoj nitko ne zna kako se zove državni odvjetnik, što ne govori o zemlji sigurnih i sretnih građana, nego, naprotiv i nažalost, upućuje na nesredeni sustav u kojem je vlasti lakše biti bez državnog odvjetnika nego s njim. Neće ta vlast potvrditi, naravno, ali je ipak tako. Posljednjeg državnog odvjetnika, Berislava Živkovića, vlast je napala, javno prozivala, sve dok ga nije naveta da ode. Imalo je to smisla, iako ne i velikog pravnog uporišta, samo zbog toga što ga nije htjela nova vlast, dobri dečki, a njega je postavila stara vlast. Novu vlast u ovoj priči predstavlja ministar pravosuđa, prof. Stjepan Ivanišević, jer je on zadužen za pravosuđe i najbolje poznaje stanje u njemu. Njega se sjećamo još kad je odlučno napadao Rivkina radi milijuna dolara koje mu je ova zemlja isplatila, a on nije učinio ništa dobro. Nakon susreta s Rivkinom ministar je pomirljivo rekao kako "gospodina Rivkina" nije pristojno tako grubo napadati. Bilo je to tek malo razočarenje u ministra, ali sami smo krivi za to. Isti je to ministar koji je u maniri seksista bez duha saborskoj zastupnici dobronamjerno oprostio neznanje jer je žena, a haaškoj tužiteljici poručio da Hrvatsku ne može tretirati kao Ruandu, što je blisko povezano s pojmom rasizam, a nebeski udaljeno od taktične diplomacije. No, nije važan ministrov stil. Stari je državni odvjetnik Živković protjeran jer se ispod glasa tvrdilo kako mu je zapravo teško raditi jer ne želi progoniti političke istomišljenike. Tu je javnost prešla preko forme demokracije u kojoj ne dopušta politici da napada pravosudni sustav samo zato što ne voli naslijedenog dužnosnika. I tako je Hrvatska ostala bez državnog odvjetnika, negdje u ljetu prošle godine.

Sve koji rade u Državnom odvjetništvu prepustila je da se, osobnoj snazi i sposobnosti zahvaljujući, sami bore protiv kriminala, što im još dobro i ide. Ništa se veliko nakon toga nije dogodilo. Novi državni odvjetnik nije izabran, nije imenovan, nije postavljen niti pronađen, kako god htjeli nazivati postupak u kojem važan čovjek preuzima moćno oruđe, progon kriminala, u svoje ruke. Nije izabran jer je nova vlast željela izbjeći opstrukciju članova Državnog sudbenog vijeća. Oni bi, naime, zbog lojalnosti HDZ-ovoj politici koja ih je i postavila, mogli otežati ili čak onemogućiti izbor novog, dobrog državnog odvjetnika. Postoji, naime, forma koja određuje kako se bira državni odvjetnik. Državno sudbeno vijeće, koje do izbora novog sastava temeljem novog zakona još uvijek vodi Ante Potrebica, sudac Vrhovnog suda, procjenjuje kandidate. No, budući da se pokazalo da su stvarno bili servis HDZ-a pa izbacili iz pravosuđa mnoge dobre, a potvrdili one koji nisu pokazivali namjeru svadati se s politikom i zaposlili mlade koji nisu imali uz koga učiti, uspjeli su uništiti pravosudni sustav.

Zbog toga je nova vlast odlučila zaobići ovo državno sudbeno vijeće, donijeti nove zakone i odrediti novu formu izbora državnog odvjetnika izvan DSV-a. Pritom je trebalo malo promijeniti i Ustav pa potom donijeti te zakone i onda krenuti na odabir državnog odvjetnika, a kako sve to traje i nije gotovo jer nema svih potrebnih zakona, koje je trebalo pripremiti Ministarstvo pravosuđa, tako je i priča o zemlji bez državnog odvjetnika postala dugotrajna, zamorna i dosadna, jednolično ustajala kao što je i bila ona o zemlji s državnim odvjetnikom HDZ-a.

I neće se ništa brzo promijeniti, bez obzira na to što je Mesić rekao da Hrvatskoj treba državni odvjetnik. Neće, jer je Mesić samo predsjednik države, a savjet ne treba slušati kao zapovijed. I neće se ništa promijeniti jer još uvijek, banalno, čekamo promjenu forme izbora. Ona će možda biti bolja od postojeće, ati to neće vrijediti mnogo jer je jako kasno, čak i za čovjeka s ove strane zakona. Ma koliko on bio dobar u borbi protiv zla.