Demokratska narodna zajednica, stranka kojoj je na čelu kontroverzni Fikret Abdić, našla se ovih dana »ni kriva ni dužna« u samom središtu zbivanja na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Premda je na izborima održanim 11. studenoga ovoj stranci pošlo za rukom osvojiti svega tri od ukupno 140 mjesta u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, njoj je, zahvaljujući okolnosti da su se dva suprotstavljena bloka, Alijansa za promjene i dvojac HDZ-SDA, našla u pat poziciji, pripala središnja uloga - o glasovima njezina tri zastupnika ovisilo je koji će od dvaju blokova preuzeti čelne dužnosti u Zastupničkom domu.

Na konstituirajućoj sjednici Zastupničkog doma za kandidate Alijanse glasovala su 73 od 138 nazočnih zastupnika, a među onima koji su podržali Alijansu bila su i tri zastupnika DNZ-a. Budući da je nekoliko dana uoči sjednice iz DNZ-a poručivano kako nema ništa od podrške Alijansi, nakon ovakvog ishoda glasovanja javile su se spekulacije da je na zastupnike DNZ-a izvršen određeni pritisak. Zasad je, doduše, sve na spekulacijama pa se ni o polugama pritiska ne govori mnogo.

U svakom slučaju, dvije su točke preko kojih se dosta efikasno može utjecati na DNZ, odnosno na njezina prvog čovjeka: tužba koja je protiv Fikreta Abdića podignuta na Kantonalnom sudu u Bihaću i »Agrokomerc«. Abdić je, kao što je poznato, optužen da je odgovoran za ratne zločine počinjene tijekom bošnjačko-bošnjačkog sukoba, izazvanog proglašenjem autonomije u zapadnoj Bosni. Službeno Sarajevo je, temeljem ove optužnice, tražilo Abdićevo izručenje, ali Republika Hrvatska, na čijem teritoriju on boravi od sloma autonomije, nije mogla udovoljiti tom zahtjevu, budući da hrvatsko zakonodavstvo ne dopušta izručenje osoba koje imaju hrvatsko državljanstvo.

Abdić, dakle, ne može biti priveden na sud u Bihaću, a s obzirom da tužiteljstvo Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu za njegov slučaj zasad nije pokazalo nikakav interes, on i dalje živi u Hrvatskoj. U posljednje vrijeme Abdić je počeo pokazivati namjeru vratiti se u Veliku Kladušu, gdje je DNZ na lokalnim izborima osvojio većinu glasova, i ponovno preuzeti kormilo tvrtke »Agrokomerc«. Potkraj prošle godine dužnosnici DNZ-a javno su potvrdili postojanje takvih planova, najavivši da bi Abdićev povratak na čelo »Agrokomerca« značio prvi korak prema ozdravljenju toga posrnulog diva i ponovnom zapošljavanju oko 7300 nekadašnjih radnika.

Predsjedništvo DNZ-a čak je usvojilo jednu formalnu odluku o Abdićevu povratku u Veliku Kladušu. Ona je, kako je pojašnjeno iz vrha stranke, uslijedila »na inicijativu dioničara »Agrokomerca« i velikog broja građana Unsko-sanskog kantona i BiH«. No, put od odluke do njezine realizacije nije jednostavan. Osim spomenute optužnice protiv Fikreta Abdića, temeljem koje bi on bio uhićen čim bi stupio na teritorij BiH, zasad nepremostivu zapreku čini i trenutačni status »Agrokomerca«. Oko vlasništva nad ovim poduzećem se, naime, vodi sudski spor, u kojem je na jednoj strani kantonalna administracija, koja je utvrdila da 85 posto dionica »Agrokomerca« pripada državi, a na drugoj su bivši zaposlenici, njih 7300, koji tvrde da imaju 80, a ne 15 posto dionica »Agrokomerca«, koliko im priznaju kantonalne vlasti, pozivajući se pri tomu na dokumentaciju poduzeća iz koje je, navodno, vidljivo da su oni 1992. godine upisali dionice i jednu trećinu dohotka izdvajali za njihovo otplaćivanje.

Sudovi imaju pune ruke posla

Zanimljivo je da je i kantonalna administracija, proglašavajući »Agrokomerc« poduzećem u državnom vlasništvu, ustvrdila da je prisiljena na takav korak jer ne postoji dokumentacija iz koje bi se vidjelo stvarno stanje stvari.

Država je potom, ne osvrćući se na zahtjeve bivših zaposlenika, nakanila privatizirati »Agrokomerc«, pri čemu je za strateškog partnera izabrana »Perutnina« iz Ptuja kojoj je trebalo pripasti 55 posto vlasničkog udjela. Spor još nije razriješen, lokalni sud nedavno se proglasio nenadležnim, skinuvši tako sa sebe odgovornost za spor koji, ne samo zato što se kao neformalni predstavnik i neupitni autoritet jedne od strana javlja Fikret Abdić, nego i zbog činjenice da je riječ o sudbini 7300 ljudi, može imati goleme političke implikacije.

Bivši zaposlenici, okupljeni u Udruženju građana za zaštitu nezaposlenih dioničara »Agrokomerca«, ipak su ostvarili određene rezultate: u studenome prošle godine Vrhovni sud Federacije BiH, očitujući se o njihovu predmetu, preporučio je Ministarstvu financija da ponovno ispita tko su doista vlasnici poduzeća te do daljnjeg odgodio njegovu privatizaciju, a Ured visokog predstavnika međunarodne zajednice je, pak, donio odluku o zabrani raspolaganja imovinom poduzeća dok se spor ne okonča. Slučajem se, dakle, bave sudovi na svim razinama, ali je on ipak u prvom redu politički problem koji se može riješiti jednom političkom odlukom. Tu činjenicu nije moguće zanemariti kada je riječ o najnovijem preustroju snaga u federalnom parlamentu. Pitanje je samo je li DNZ već, tj. prije nego što je odlučio podržati Alijansu za promjene, dobio određena jamstva u tom smislu ili se samo nada da će odgovarajućim angažmanom poboljšati izglede za povoljan ishod u novom slučaju »Agrokomerc«.