Prije više od godinu dana, uoči parlamentarnih izbora 3. siječnja 2000. godine, tadašnji riječki gradonačelnik i jedan od najžešćih opozicionara Slavko Linić izjavio je kako će nova vladajuća koalicija odmah po osvajanju vlasti već na prvoj sjednici Hrvatskog sabora staviti na dnevni red Zakon o reviziji pretvorbe. Danas, kad je Linić potpredsjednik Vlade, iz njegovih ustiju izlaze pravi gromovi na račun presude Upravnog suda Republike Hrvatske kojom je poništena pretvorba Luke Rijeka.

Kako ta presuda nije ništa drugo nego jedna vrsta revizije pretvorbe, a kako ni na prvoj ni na svim dosadašnjim sjednicama Hrvatskoga sabora još nije viđen prijedlog Zakona o reviziji pretvorbe, ostaje pitanje stoji li današnja vladajuća koalicija još uvijek kod jednog od svojih najvažnijih predizbornih obećanja, na kojem je de facto i dobila izbore. To je ključno, strateško političko pitanje vladajuće koalicije koje izbija u prvi plan nakon sudskog poništenja pretvorbe riječke luke i apsolutno neprimjerenih i neodgovornih reakcija potpredsjednika Vlade koji je tu presudu nazvao kriminalnom, a suce koji su je donijeli nedostojnima nošenja sudačke odore.

Kako je Luka Rijeka, nakon splitske Slobodne Dalmacije, već drugi primjer poduzeća u kojem je pretvorba poništena temeljem sudskog rješenja, a čemu se najodgovorniji državni dužnosnici, začudo, tako žestoko opiru, predizborna obećanja šestorke o reviziji pretvorbe i privatizacije sve su bliža najobičnijim političkim floskulama, a sve dalja ispunjavanju opravdanih očekivanja javnosti. I na primjeru Slobodne Dalmacije, gdje je Upravni sud također uvažio tužbu malih dioničara o nezakonito provedenoj pretvorbi te novinske kuće (naravno na štetu radnika), i na svježem primjeru Luke, osnovni je prigovor Vladinih predstavnika da je život nemoguće vratiti pet ili više godina unazad.

S jedne strane to je donekle i razumljiv argument, no znači li to da život treba zanemariti pljačku i nezakonitosti, čak i onda kad su predmet te pljačke bili radnici koji su, bez svake sumnje, bili veliki dio glasačkoga tijela današnje vladajuće koalicije. Da paradoks bude veći SDP-ov potpredsjednik Vlade (a tumačenje identično njegovom dao je i SDP-ov gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel), danas praktički brani pretvorbu Luke koja je provedena prema HDZ-ovom Zakonu o pretvorbi, onom istom koji je u crno zavio stotine hrvatskih poduzeća, a na Zavod za zapošljavanje poslao na tisuće radnika.

I samu provedbu te pretvorbe obavila je HDZ-ova administracija kroz tadašnji Fond za privatizaciju i Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, pa se nakon Linićevih reakcija na poništenje tih rješenja ne može postaviti niti jedno drugo pitanje osim onog o tome pristaje li današnja vlast na kontinuitet prethodne, HDZ-ove politike. Izbore je, podsjetimo još jednom, dobila na radikalnom odmaku od te politike. Srećom, dio riječkih saborskih zastupnika presudu je Upravnoga suda doživio legalistički. Istina, dobili su packu potpredsjednika Vlade da su neodgovorno potpisali peticiju za reviziju pretvorbe Luke, no njihove su reakcije kudikamo primjerenije.

lako je poznat po svojoj borbi protiv birokracije i administracije, Linić se, a i oni koji mu u tome sufliraju, u ovom slučaju ponio kao klasični birokrat. Naime, ispada da je problem presude Upravnog suda jedino u tome što ona dovodi u pitanje cijeli niz odluka koje su u međuvremenu donijete na ovoj ili onoj razini, kao da posao administracije, između ostalog, nije baš i to da mijenja vlastite odluke koje sudovi osporavaju. Čemu onda sudovi? A da riječka luka neće propasti zbog ove presude, a još manje zbog njena provođenja, pokazuju puno odmjerenije izjave samih čelnika tog poduzeća koji se prema cijelom problemu postavljaju puno racionalnije i trezvenije od svojih nadređenih.

Što se samih lučkih radnika tiče, njima je ova presuda trebala biti samo moralna satisfakcija koja pokazuje da je pravda spora, ali dostižna. Više od toga teško da im ono malo dionica koje bi odlukom Upravnog suda trebali dobiti može značiti. No, umjesto simbolične pobjede, dobili su prijetnju potpredsjednika Vlade da zaborave i na one dionice koje su im pripale po osporenoj pretvorbi. Sve se to zbiva istovremeno dok se iz Vladinih krugova najavljuje povratak radničke participacije u upravljanje poduzećima.