Problem je kumulativan. Činjenica da je riječ o specifičnim pitanjima s odvojenim i nepovezanim uzrocima nije toliko bitna, koliko je bitno da službena objašnjenja više nisu baš uvjerljiva. Da budemo iskreni, bilo je previše propusta, zbog neznanja ili radi prikrivanja neugodnosti, kao u francuskom slučaju korištenja krvi zaražene HIV-om za transfuzije jer francuski testovi za HIV nisu bili gotovi a vlada nije željela priznati da mora uvesti strane testove.

Običan čovjek nikako ne može provjeriti bilo koju tvrdnju o poduzetim mjerama opreza ili o neopasnosti novih znanstvenih mjera. U slučaju proizvodnje hrane, industrijske tehnike koriste se uz sve upitnije rezultate: krave, kokoši i svinje uzgajaju se u malom prostoru i hrane sumnjivom hranom i lijekovima (antibioticima i hormonima) kako bi se izmijenio prirodni rast. To je hranu učinilo jeftinijom no manje pouzdanom.

U slučaju osiromašenog urana, civili su uključeni samo na ratnim područjima gdje je streljivo eksplodiralo, ali je izložen velik broj vojnika iz mnogih zemalja. Postoje uvjerljivi dokazi da uran u oružju koje nije eksplodiralo ne predstavlja nikavu opasnost; razine radijacije su niske a zrake ne prodiru u kožu. No kada se uran smrvi u prah, može se udisati, razina nakupljena u tijelu može postati opasna. NATO je naveo izvješća neovisnih znanstvenika koji tvrde kako to oružje i slučajevi leukemije, posebice česti u talijanskih vojnika, nisu povezani, no što je s drugim oblicima raka? Sam NATO je očito zainteresirana strana, a službena izvješća u svim tim slučajevima izazivaju prirodnu sumnjičavost javnosti. (...)

Ipak, međunarodne organizacije kojima bismo se mogli obratiti u pogledu tih pitanja ne postoje. Svjetska zdravstvena organizacija funkcionira izvrsno u borbi protiv infektivnih i endemskih bolesti (...). Ipak, ona nije prilagođena davanju savjeta o novim proizvodima, lijekovima, pomagalima, a te savjete ljudi trebaju kako ne bi ovisili o izvorima koji imaju određene interese u davanju odredenih informacija.

To je još jedan aspekt razvoja globalizacije, nova nužnost koja se javlja zbog nove sheme trgovanja, komuniciranja pa čak i obrane. Osjećaj da ne možete vjerovati u ono što su vam rekli, da sami ne možete ništa doznati, bitan je element nelagode i nezadovoljstva koji pogađa bogata društva i izaziva prosvjede koji ne nude ništa konstruktivno. Pokušaja dobivanja informacija na koje se ljudi mogu osloniti, jer je riječ o njihovim životima, mora biti mnogo više. Uz toliko zbunjujućih tvrdnja i protutvrdnja, vjerodostojnost je važnija no ikad. Ona je temelj mira i stabilnosti”, piše Flora Lewis.