Vjesnik: 23. 01. 2001.
Bauk trećeg entiteta
JURICA KÖRBLER
Hrvatski put prema Europi, više nego ikad, vodi preko BiH. Iako su tehnički procesi koji prethode integraciji Hrvatske u EU u punom tijeku, oči Europe sve više budno motre kako će se službeni Zagreb postaviti prema uzavreloj bosanskoj političkoj sceni.
Bauk trećeg entiteta ponovo lebdi nad bosanskim Hrvatima, koji razočarano poručuju i Zagrebu i Europi da su napušteni i ostavljeni na cjedilu. Svakoga mjeseca sve veći broj Hrvata zauvijek napušta BiH, Hrvate federalno odijelo sve više stišće, a Srbi i Bošnjaci još uvijek nisu spremni na konkretne razgovore o kantonima i redefiniciji Daytona.
Situacija za Hrvate u BiH bez sumnje je dramatična. Republika Srpska i dalje se etnički čisti i poprima izgled države, dok u Federaciji mnoge stvari nisu razjašnjene do kraja, pa se Hrvati sve teže bore i za ravnopravnost. Na svako spominjanje trećeg entiteta, koje najčešće dolazi iz Mostara, međunarodna zajednica reagira žestoko, a Hrvati od Zagreba traže izravnu podršku i za stvari u kojima im Zagreb ne može pomoći, često zaboravljajući da su se vremena izmijenila i da Tuđmana više nema.
Posttuđmanovska Hrvatska, više nego ikad, u ovom času ipak ima jasan stav prema BiH. Treći entitet nije rješenje za Hrvate u BiH, ali se traži dosljedna zaštita Hrvata na cijelom teritoriju te države.
Međutim, Zagreb ima velikih problema ne zbog svojega sada jasnog i decidiranog stava, već i zbog unutarstranačkih igara koje se svom žestinom vode u BiH. S jedne strane hrvatska vanjska politika uviđa da su Hrvati u nezavidnom položaju, ali se ne smije ni može dovesti u situaciju da arbitrira na podijeljenoj unutarstranačkoj sceni.
Inicijativa koja je došla iz Hrvatskog sabora da višestranačka delegacija posjeti BiH, više je nego dobrodošla. Bila bi to prilika da se Hrvatima u BiH još jedanput jasno kaže da će Hrvatska uvijek tražiti ravnopravnost Hrvata unutar BiH, ali da u ovom č
asu sami Hrvati u BiH moraju preuzeti odgovornost za svoju sudbinu.Vođenje politike na ovim prostorima drastično se mijenja, i na tu činjenicu morat će se priviknuti čelni ljudi bosanskih Hrvata. Uvlačenje Hrvatske u stranačke bitke bilo bi pogubno za vjerodostojnost novodefinirane vanjsko-političke strategije i Hrvatska bi time izgubila kredibilitet kod međunarodne zajednice.
Ali, naravno, nije moguće ni ravnodušno promatrati negativne posljedice sadašnjeg stanja, pa iz Zagreba stižu upozorenja i Mostaru i Sarajevu da bosanski Hrvati moraju prevladati stranačke nesuglasice, zaboraviti prošle godine i okolnosti i posvetiti se isključivo budućnosti, od koje zavisi hoće li se broj Hrvata u BiH, kojih sad ima 440.000 Hrvata, još više smanjivati.
Zagreb više nije mjesto gdje će se donositi ključne odluke za sudbinu Hrvata u BiH, ali će Zagreb, više nego ikad, biti mjesto odakle će stizati podrška bosanskim Hrvatima u njihovim legitimnim zahtjevima za ravnopravnost i konstitutivnost na cijelom teritoriju BiH. Nikome u međunarodnoj zajednici neće tada smetati što Hrvatska traži i redifiniciju Daytona i smatra da su sve varijante otvorene i legitimne. Ali, ideja trećeg entiteta, kao metoda pritiska, u ovom času jednako je strana Hrvatskoj, kao i cijeloj međunarodnoj zajednici.