ZAGREB, 22. siječnja - »Ostavljen nam je rok do 31. ožujka da riješimo problem odgovornosti Slobodana Miloševića za krivična djela koja mu se pripisuju. Poslije toga, glasovanje u svim međunarodnim financijskim institucijama izravno će ovisiti o toj odluci«, priznao je ekonomski ekspert grupe G 17 Plus Miroljub Labus jugoslavenskoj javnosti u pokušaju da obeća bolju egzistenciju u budućnosti. Posredno je priznao da su građani Srbije, i poslije demokratskih promjena u listopadu prošle godine, i dalje taoci jednog čovjeka koji ih je predvodio proteklih 13 godina.

Medijski se obruč oko Miloševića steže, a svoj doprinos daju podjednako, mada ne i pretjerano, dužnosnici i tisak u Srbiji i u svijetu. Špekulacije kako je svrha njegova nedavnog iznenadnog posjeta aktualnom predsjedniku Vojislavu Koštunici bila traženje garancija za osobnu i sigurnost cijele obitelji Milošević-Marković nisu otklonjene između ostaloga zato što Koštunica nije dao jasan odgovor. U intervjuu za najnoviji broj beogradskog tjednika NIN na pitanje jesu li bivši i sadašnji predsjednik razgovarali o Haagu, Koštunica je odgovorio kako »to nije bilo dominanatno«, da »nije dužan provoditi dnevne zapovjedi glasnogovornika Haaškog suda«, a na pitanje gdje Milošević živi i tko ga čuva odgovorio je sarkastično da je on »Dorćolac, a ne Dedinjac«, pa zato Dedinje za njega predstavlja poptunu nepoznanicu. Rekli su mu tek da Milošević živi u nekoj rezidenciji u Užičkoj ulici, a za »čuvanje objekata i ljudi zadužene su posebne postrojbe vojske i policije«. Potreba Koštunice da održi ravnotežu vidljiva je, čak i bez podsjećanja na ono što je izjavio CBS-u kad je preuzeo vlast: »Za ono što je Milošević učinio kao Srbin ću preuzeti odgovornost, za mnoge od tih zločina«. Stoga ne čudi što veliku količinu odgovornosti prebacuje na izvršne i sudske organe, odnosno na jugo-vladu i novu vladu Srbije na čelu sa Zoranom Đinđićem. Federalni ministar pravosuđa Momčilo Grubač jedan je od najotvorenijih zagovornika suradnje i izručivanja Tribunalu optuženika iz SRJ. Ministar policije Zoran Živković objašnjava kako se čuvanje bivše predsjedničke obitelji odvija po zakonima i propisima, a ipak se događaju tehnički propusti kao što je izlazak iz zemlje Mire Marković bez carinske kontrole.

Puno se očekuje od novih srbijanskih dužnosnika i oni neprekidno daju izjave za novinstvo. Budući ministar pravosuđa Vladan Batić najavljuje ambicioznu rekonstrukciju cijeloga lanca - od službi javne i državne sigurnosti, preko tužiteljstva do sudova i, što je još važnije, suradnju s Haaškim sudom koju nalaže međunarodna zajednica i s kojom Srbija i SRJ žele biti u dobrim odnosima. Kooperativnost je i razlogom što se Slobodanu Miloševiću ne bi trebalo suditi u Beogradu, iako je najviše zločina počinio prema svom narodu, drži Batić. Budući ministar policije Dušan Mihajlović obećava da pitanje Haaga nije policijsko, nego pitanje nacionalne i državne strategije, a »policija će morati uhititi one koje Haag bude tražio«. Po njegovoj ocjeni srpski se narod mora suočiti s počinjenim zločinima, a »do odluke pravosudnih organa Milošević će biti pod stalnim javnim nadzorom«, obećao je. Njegova je preporuka Miloševiću »da slijedi primjer Biljane Plavšić«.

U krugovima jugoslavenske vlade, a to znači u Koštuničinu okruženju, britanski je Sunday Times saznao da se »Koštunica nada da bi Milošević mogao biti uhićen na proljeće«, što se može dovesti u vezu s rokovima koje su SAD i velike financijske institucije pod njihovom kontrolom dale beogradskim vlastima za konsolidaciju, a spominjan je i konkretan datum 1. travnja. Ako se stvari ne maknu s mrtve točke, a teško je povjerovati da neće, ponovno će biti uspostavljene netom ukinute sankcije i obustavljena (odavno najavljena) gospodarska pomoć. Domaća javnost redovito se podvrgava ispitivanjima raspoloženja prema Miloševiću i ogroman postotak građana zalaže se za suđenje u Beogradu. To nije samo rezultat dugogodišnje propagande protiv Zapada i njegovih instuticija (naročito zbog NATO bombardiranja) nego i sustavnog izbjegavanje činjenice da on nije odgovoran samo za pljačku novca i izbornih glasova svoga naroda u svojoj državi, nego i za humanitarno i materijalnu štetu puno širih razmjera. Spomenuti britanski list navodi da je veliki problem za buduće suđenje Miloševiću to što nigdje nema njegova potpisa na bankarskim i drugim nalozima za plaćanje kriminalnih korupcionaških poslova, iako se zna da on stoji iza njih. Zato navodno veliki broj odvjetnika već sada rade na prikupljanju »građe«.