Primatelji socijalnih pomoći najčešće su srednje (od 30 do 59 godina) i starije dobi - pokazalo je istraživanje koje su proveli Studijski centar socijalnog rada i Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Projekt na kojem su radili 1999. i 2000. godine trebao je, među ostalim, pokazati i tko su primatelji (formalni tražitelji pomoći) i korisnici pomoći za uzdržavanje, naknade koju dodjeljuje socijalna skrb. To istraživanje, uz još nekoliko drugih, prikazano je u publikaciji Udruge za razvoj socijalne politike iz Zagreba.

Za potrebe istraživanja odabrana su dva uzorka. Jedan je 501 kućanstvo koje prima pomoć za uzdržavanje s područja cijele Hrvatske. Kako su korisnici pomoći za uzdržavanje registrirani u centrima socijalne skrbi, odabrano je i 35 (od ukupno 114) centara socijalne skrbi radi izbora uzorka. Ispitanici su odabrani slučajnim putem. Drugi uzorak sastojao se od 232 socijalna radnika iz 35 centara socijalne skrbi koji su izrazili svoje mišljenje o utjecaju različitih instituta Zakona o socijalnoj skrbi na njihov rad.

Golema većina primatelja socijalne pomoći (350 kuna po osobi) bez ikakve je školske spreme ili, u najboljem slučaju, ima završenih osam razreda osnovne škole. Više od polovice nezaposleno je, a nezaposleni i radno nesposobni ukupno čine gotovo 90 posto svih koji primaju pomoć. Više od 50 posto onih koji primaju pomoć prima je dulje od pet godina. Najčešći su samci, a na drugome mjestu po brojnosti primatelja pomoći bračni su parovi s jednim maloljetnim djetetom. Posve mali broj su beskućnici, ali je taj broj veći uzme li se u obzir tzv. skriveno beskućništvo (stanuju u vikendici, napuštenoj baraci i slično). Najčešće stanuju kod roditelja ili su u podstanarstvu. Što kućanstvo ima veći broj članova, to je manja količina stambenog prostora po članu kućanstva.

Studija o ekonomskoj ranjivosti i blagostanju u Hrvatskoj, koju su stvarali Svjetska banka i Državni zavod za statistiku, na uzorku kojim su obuhvaćena 3123 kućanstva u kojima su živjele 9433 osobe (bez područja stradalih u ratu), pokazuje kako, kad je riječ o materijalnim uvjetima života, otprilike između 65 i 75 posto siromašnih ima jednoličnu ishranu (krumpir, kruh i mlijeko), nema redovito zaposlenje ili ušteđevine. Njih gotovo 35 posto živi u stanovima gdje su zidovi loši, a krov prokišnjava. Usto, jaz između bogatih i siromašnih u Hrvatskoj je veći nego u drugim tranzicijskim zemljama.

Analiza prihoda i troškova kućanstava u Hrvatskoj, koju je načinio Centar za istraživanje marketinga iz Zagreba, na uzorku od tisuću kućanstava, pokazuje da je u posljednje vrijeme neprekidno visok postotak kućanstava čiji prihodi nisu dovoljni za pokriće osnovnih troškova života (od 84 do 90 posto). Najveći nedostatak prihoda imala su poljoprivredna kućanstva. Većina kućanstava ima samo za osnovne troškove života (hranu, piće, stanovanje, režije, transport). Kućanstva u prosjeku troše 44 posto svojih prihoda na prehranu.