U razdoblju vladavine HDZ-a oporba je, potpomognuta sklonim im medijima, često tražila ostavke visokih državnih dužnosnika. Na meti su se tako, primjerice, nalazili, Ivan Penić, ministar unutarnjih poslova zbog učestalog prisluškivanja novinara i nevladinih organizacija i ministar obrane Gojko Sušak radi eksplozije vojnog skladišta. Nikad im nije ni na pamet palo da ponude ostavke. Doduše, priča se da je ministar Sušak, neposredno nakon što je Duboki Jarak odletio u zrak, prilikom partije tenisa između dva gema govorio nešto predsjedniku o svojoj ostavci. Kako taj razgovor nije zabilježen niti na jednom transkriptu, a i transkripti su, uostalom, u međuvremenu završili u Hrvatskom državnom arhivu, malo je, međutim, vjerojatno da ćemo doznati pravu istinu o tom događaju.

Onda su s trećesiječanjskom demokracijom stigli ljudi posebnog kova, neupitne moralne odgovornosti prema biračima. I ostavke se nude svako malo. Već su ih, između ostalih, ponudila tri ministra u Račanovoj Vladi, nekoliko gradonačelnika i jedan predsjednik stranke zgranut kataklizmom na lokalnim izborima. No, na njihovu žalost, nijedna nije usvojena. Iniciran je tako novi trend. Duboko u duši političari osjećaju da su za nešto odgovorni, da su povukli pokoji krivi potez, ali se s tim ne slažu oni koji odlučuju o ostavkama i redom ih odbijaju.