Republika: 26. 01. 2001.

Žene u blagoslovljenu stanju mogle bi postati fatalnima za Račanov kabinet

Piše: Joža Vlahović

Ako ova vlada padne, glave će joj doći trudnice. Do takva zaključka čovjek može doći zbog najmanje dva razloga. Prvi je državni proračun. Vidjelo se iz aviona da će u Saboru izglasana odluka o drastičnom smanjenju porodiljnih naknada izazvati val nezadovoljstva kojemu se kraj ne vidi. Drugi razlog je zbilja očajna pozicija Vlade kad mora sama izražavati spremnost za potpisivanje peticije protiv svoje vlastite odluke. Takav cirkus još nismo vidjeli.

Gospodinu se Račanu, eto, osvetila pogrešna procjena da je opasnije udariti po džepu Ijutite seljake i odlučne radnike ili činovnike, nego trudnice. A štos je u tome da su one kao lavice u odbrani svoje mladunčadi, što je Premijer previdio.

Na peticiju koju je potpisalo više desetina tisuća građana stavio je svoj paraf i sam predsjednik Sabora Tomčić. I Račan se kleo da bi to potpisao svaki član Vlade.

S oporbom je stanje još bolje. Gospođa Škare Ožbolt iz Granićeva DC bila je duša akcije, a posvuda naokolo ostalo je i tragova HDZ-ovske pupčane vrpce.

Riječ je očito o većoj stvari nego što je sama materijalna strana porodiljnih naknada. Grubo rečeno, gotovo svaka trudnica ima svojega partnera tako da je riječ o opće obiteljskom stresu, čak i o svojevrsnom ugrožavanju narodnosne substance, što god to značilo.

Tijekom aktualna prijepodneva u Saboru ove srijede, premijer je pokušao začepiti "bužu" kroz koju more navire u njegovu poljuljanu barku. Izrazio je nadu da srezane naknade koje su nužda, neće smanjiti natalitet.

Može ga se, znači, uhvatiti u laži tek za devet mjeseci. Vidjelo se kako je tu počeo "vrdati", rekli bi Srbi, ili, hrvatski, "muljati". Proglasio je snižene naknade samo privremenom mjerom, obećao da će se druge mogućnosti vraćanja na staro još ispitati i povukao se ne dižući previše prašine.

Prvi put se ova oporba koju u predvodile žene (Škare Ožbolt i Kosor) domogla kakve-takve moralne pobjede u Saboru, a Vlada je, možda očiglednije no do sada, ipak ustuknula i samim tim zacementirala svoju kunktatorsku, nagodbenjačku i oportunističku politiku kao normalnu pojavu. Okosnica te politike kao da nam je poznata. Ako Račan poklekne pred trudnicama, a bojim se da mu nema druge, kako će se othrvati buntovnicima iz Kutinske "Petrokemije" kojih ima na tisuće.

Aktualna Premijerova poruka tamošnjoj upravi glasi: Radite loše, preskupo, stvarate dugove, morate se preustrojiti i racionalizirati. Tako, dakle, kaže, vlasnik. Nezgodno je samo, ako ga pitaju, zašto Vlada ne racionalizira državnu upravu koja radi loše, preskupa je za tako malu zemlju i također stvara dugove.

Slučaj blagoslovljenih žena sniženih naknada i prekraćene dužine porodiljnog dopusta otkriva i druge zamke u koje vlada srlja zavezanih očiju. Majstori iz bivše vlasti koji su na krilima bakovićevskih maštarija o viskoj stopi nataliteta utvrdili za porodilje relativno pristojne naknade nisu ih već pred kraj svoje vladavine ni pravodobno isplaćivali. To im ne smeta da Vladu sada razapinju na križ.

Svi zaboravljaju svoju prošlost i traže novi image. Nestaje i Đapićevo crno znamenje HSP-a. A što se više mijenjaju, sve su više isti.

Porodilje su također dobile svoje zasluženo mjesto na televiziji. Ubacivali su se na tu temu mnogi samo zbog slikanja.

Dok se u Saboru ovi novi već stari neodlučni natežu oko prijedloga Zakona o HRT-u sa silnim amandmanima kojima, čini se, nitko ne zna ni broja, televizija kao zaštićeni medvjed tjera svoje. Češće nas sada promatra s ekrana dr. Miroslav Tuđman nego u najplodnije svoje doba prvog obavještajca za sigurnost vlastitoga oca. Njegova Udruga za hrvatski identitet i prosperitet tek izašla iz rađaone (druga babica bio je dr. Hebrang) praktički se pretvara u političku stranku. Takve su te televizijske zaraze: Ako si javna TV ne moraš služiti vlasti ali i dalje mirno možeš očijukati s onima drugima.

Neki mi je dan dopao u ruke tjednik "Danas", ne onaj moj nekadašnji, nego jedan iz druge države. Pun je tekstova o Hrvatskoj, iz Hrvatske i za Hrvatsku. O hrvatskoj aktualnoj vlasti sve najgore. Redakcija je u Ljubuškom. Ranije se politika vodila iz Zagreba prema Mostaru, a sad je smjer obratni. Ne žale u Ljubuškom novce za kunstdruck papir. Račan, na žalost, nema ni za trudnice.

Zanimljiva je priča o smjerovima putokaza Hrvatske radiotelevizije, što vrijedi i za druge medije. Kako se promijeni vlast, urednici mijenjaju smjer.

Sjećam se stare priče o čovjeku s radija koji je imao ženu tankoga sna, pa je odlazeći na večer od kuće u torbi uvijek nosio pidžamu. Kad bi se vraćao u sitne sate, još bi se u hodniku presvukao i ulazio u pidžami u spavaću sobu, ali natraške. Žena bi upalila svjetlo i viknula: Kuda ideš, čovječe?! On bi se proderao: U ovoj kući više se ne može ni na zahod!

Ni u političkoj situaciji, kad dolazi do promjena, nije bitno gdje si bio što si radio i za koga. Najvažnije je, kad se svjetla upale, biti okrenut u pravom smjeru.