Istupi Carle del Ponte po završetku trodnevnog posjeta Beogradu podigli su joj rejting među svima onima kojima je doista stalo da se procesuiraju ratni zločini na području bivše Jugoslavije. Pokazala je da je, u zastupanju svojih stavova, sposobna biti “drska i arogantna” isto onoliko koliko je to u stanju i Vojislav Koštunica. Milošević mora u Haag, tamo moraju i ostali optuženi, a Haški tribunal ne može dovjeka čekati da nova vlast u Srbiji objasni narodu “što se to događalo proteklih godina” - poručuje del Ponte, stavljajući do znanja Koštunici i i tamošnjoi koaliciji na vlasti da zaborave daljnje “međunarodno integriranje” SRJ ukoliko ne bude suradnje s Haškim sudom.

Čvrst stav haške tužiteljice olakšanje je i za Račanovu Vladu. Na dan kada je Vlada usvojila ambiciozan jednogodišnji program rada u 37 točaka, od kojih je dobar dio izravno ili neizravno posvećen odnosima s međunarodnom zajednicom, premijeru je sigurno lijepo čuti da del Ponte nije podlegla političkim pritiscima i, omekšavanjem problema haških optuženika kao što još uvijek traže SAD i neki drugi međunarodni čimbenici koji bi trgovali s Jugoslavijom, “snizila kriterije” Beogradu u pristupu eurointegracijama. Naravno, nije tu riječ o onoj narodnoj izreci o radovanju što je i susjedu crknula krava. No, Račan i Vlada sada, nakon zagrebačkih razgovora s Carlom del Ponte i nakon što su svi mogli vidjeti da glavna haška tužiteljica nema popusta ni prema kome, mogu s jačih pozicija nastupiti i u hrvatskoj javnosti, radikalnije se hvatajući u koštac s problemom ratnih zločina a da ne budu previše impresionirani prigovorima najzagriženijih protivnika Haškog suda.