U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj se najčešće rabe dvije riječi - transparentnost i reforme. Ove dvije izuzetno važne riječi ostale su, nažalost, na razini otužne fraze koju političari ponavljaju i zlorabe u nedogled. Transparentnost i reforme i danas su suhoparna i dosadna zakletva hrvatskog političkog "establishmenta" oko kojih se vrti svaka priča o vrlo skorom ekonomskom napretku zemlje.

Te dvije riječi toliko su zlorabljene da su već odavno izgubile značenje. O potrebi transparentne politike danas govore svi, uključujući i one koji su zbog nedostatka te transparetnosti i reformi Hrvatsku nekoliko puta doveli pred zid međunarodnih sankcija. Vladajuća šestorka retoriku je također prihvatila, ali s obećanjem da će se po ovim pitanjima nešto i učiniti. Onako u javnosti, premijer Račan je dva puta dosad priznao kako s provedbom ipak nešto ne štima. Ujesen prošle godine, na Zagrebačkom velesajmu, rekao je kako nije zadovoljan provedbom reformi posebice onih gospodarskih. Ponovio je to ovih dana, kada je hrvatska Vlada napunila godinu dana starosti. U tih nekoliko mjeseci stvari se nisu pomakle ni za milimetar. Što zbog već degutantnog natezanja oko Haaga, što zbog zakona koji nikako da se donesu, o transparentnosti i reformama i dalje se zbori kao o nečemu što će se dogoditi samo od sebe.

Hrvatski pregovarački tim na čelu s Nevenom Mimicom odradio je prošloga tjedna tehničke pregovore s Europskom unijom. Gabariti su poznati; u roku od tri do šest godina Hrvatska će morati otvoriti svoje tržište za sve proizvode iz EU-a. Svim popratnim regulativama iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska polako ali sigurno mora napustiti sve snove o nekim planskim ekonomijama, velikim zaštitama domaćeg, uglavnom nekvalitetnog i skupog proizvođača. Uvjeti EU-a su surovi, a strane investicije jedina garancija ekonomskog napretka zemlje.

Nevenu Mimici vrlo je jednostavno pregovarati s EU-om. Izabrao je stručan i kvalitetan tim, predstavnici Unije ugodno su iznenađeni hrvatskim pregovaračima. Do kraja švedskog predsjedanja Europskom unijom Hrvatska će završiti pregovore i napokon ih potpisati. Što onda?

Nakon potpisivanja dolazi vrijeme za provedbu. Tada će puke fraze o transparentnosti i reformama biti pretočene u stvarnost. Najvjerojatnije od jeseni ove godine, Hrvatska će u najkonkretnijem smislu morati započeti težak put istinskih reformi, usklađivanja zakonodavstva i njihove provedbe. Upravo o toj provedbi direktno će ovisiti kada će Hrvatska biti sposobna za ulazak u EU. Ono što učini u sljedećih godinu i pol bit će ključno. Račan je, dakle, odabrao liniju manjeg otpora. Umjesto da sam pokrene reforme, pa da mu kasnije možda bude lakše, čekao je da mu to naredi EU. Prije toga, Vlada će se ipak morati pozabaviti nekim mnogo prizemnijim pitanjima.

OESS i dalje upozorava kako i dalje nisu uklonjene sve diskriminatorske odredbe vezane uz povratak izbjeglica. Jedan od uvjeta u Bruxellesu jesu i standardi OESS-a na koje Catherine Day, Mimičina sugovornica, itekako obraća pažnju. Jedan prijedlog zakona koji bi popravio stvar, a tiče se povrata imovine, Markov trg je poslao ministru Čačiću No, on se već mjesecima nalazi u Čačićevoj ladici. Priča o zagubljenim papirima, lijenosti i nevoljkosti da se reforme provedu vrlo je stara. Izgleda, traje i dalje. Još uvijek se puno više pažnje obraća svaki put kada netko pošalje humanitarnu pomoć Jugoslaviji. Jadna je ona zemlja koja želi živjeti od humanitarne pomoći. Hrvatsku Vladu svi su pročitali. U posljednjem broju bruxelleskog "European voicea" objavljen je tekst na cijeloj stranici o Nevenu Mimici kao stručnom vizionaru. Na kraju teksta stoji da ga u Zagrebu čeka "nervozna i neiskusna Vlada".