Ne znam što bi za Hrvatsku trebala značiti detuđmanizacija, hrabro je ovih dana u jednom intervjuu ustvrdio vicepremijer Goran Granić. Po njegovom mišljenju, detuđmanizacija se dogodila lanjskog 3. siječnja, kada se Hrvatska odlučila za promjenu vlasti. Drugi čovjek u moćnoj Vladi smatra da od dana izbora institucije hrvatske države više ne funkcioniraju kao u proteklih deset godina, pa je, po njemu, demontaža prijašnjeg režima okončana, “Tuđmanov sustav vlasti više ne posroji”.

Svojom izjavom Granić je uspio potvrditi da zaista ne razumije što bi u praksi trebalo razumijevati pod pojmom detuđmanizacije. Jer, tuđmanizam je mnogo više od jednog sustava vlasti. Ne može se svesti na model vladanja, negdje između autokracije i despocije, u kojem jedan čovjek o svemu u državi samovlasno odlučuje. U proteklih deset godina cijelo je hrvatsko društvo kontaminirano tuđmanizmom. Čak je i način funkcioniranja civilnog društva oblikovan po Tuđmanovoj mjeri.

Lani u ovo vrijeme uklonjen je tuđmanovski model vlasti, ali tuđmanizam se pokazuje žilavim, nadživio je Tuđmana. Detuđmanizacija bi trebala predstavljati uklanjanje svega nakaznoga što je bivša vlast sa sobom donijela. A donijela je desni fundamentalizam kao vladajuću ideologiju, ksenotobični nacionalizam, puzajuću rehabilitaciju ustaštva; donijela je povezanost političke elite s korupcijom i bezakonjem, nepotizam, političku kontrolu nad medijima i javnošću, potčinjenost cjelokupnog društvenog života jednoj legalno izabranoj ali kriminalnoj političkoj skupini. Detuđmanizacija bi trebala biti proces anuliranja negativnog naslijeđa što ga je bivša, diktatorska, politički rigidna, nacionalistička i nazadna, vlast ostavila u društvenim strukturama i u načinu funkcioniranja cjelokupne Hrvatske. Taj proces, primjerice, podrazumijeva i suočavanje sa zločinom, koji je s hrvatske strane u ratu počinjen. Detuđmanizacija je nešto poput denacifikacije: čišćenje kolektivnog uma od tragova jednog civilizacijski anakronog projekta. Oslobađanje društvenog organizma od otrova kojim se proteklo desetljeće uporno kljukao.

Granićeva izjava o lani sretno okončanoj detuđmanizaciji pokazuje nesposobnost Vlade da artikulira program promjena. Time i Račanove najave o reformama, koje će njegov kabinet ove godine, navodno, hrabro gurati, postaju krajnje dubiozne. O kakvim je reformama riječ ako Vlada smatra da Tuđmanova politička i svaka druga ostavština Hrvatskoj više nije problem?