Vjesnik: 29. 01. 2001.
Paradigma Perišić
ŽELJKO HODONJ
Sastav nove srbijanske vlade Zorana Đinđića korisna je oznaka suradnji s Hrvatskom. Tu tvrdnju netko može proglasiti krajnje ironičnom. No, riječ o krajnje ozbiljnom političkom učinku, jer bi imenovanje generala Momčila Perišića u Đinđićevu vladu u protivnom bilo politički krajnje nepromišljeno.
S razlogom možemo kazati da je omogućen dobar prilog hrvatskoj tužbi protiv SRJ (zastupnik je Ivan Šimonović) pred Međunarodnim sudom u Haagu. Hrvatska traži od suda ustanovljenje genocida, kažnjavanje odgovornih u SRJ i naknadu štete stradalim hrvatskim građanima kao i šteta koje je pretrpjela sama država.
General Momčilo Perišić jedan je od ključnih svjedoka istinitosti hrvatskog tužbenog zahtjeva. U Zadru je 1997. godine osuđen na 20 godina zatvora kao počinitelj ratnog zločina nad civilima. U doba presuđivanja bio je zapovjednik vojske Jugoslavije a u doba zločina - zapovjednik artiljerijskog školskog centra u Zadru. Zapovjedio je i proveo bombardiranje tog i drugih gradova.
Kao potpredsjednik srbijanske vlade Zorana Đinđića bit će sada javno dostupna osoba. Potvrdi li se da bi mogao biti zadužen za pitanja «nacionalne sigurnost», očito nije mogla biti izabrana bolja osoba. Mandatar je, kao racionalni um (briljantni učenik njemačke škole mišljenja), svojim izborom naglasio da trenutno u Srbiji ne prolazi ništa i nitko ako - naglašeno ne potvrđuje sadržaje tradicionalnih srpskih ciljeva u jugoistočnoj Europi.
Pomoću tog primjera Đinđić šalje jednostavnu poruku: «Ova se Srbija još nije sposobna odreći svojih mitova. Ali uz pomoć onih koji su se malo otklonili od Miloševića, moći ćemo bar vladati.» Doda li se svojedobno Perišiću pripisana spremnost da srbijanska vojska prihvati budućnost u «Partnerstvu za mir» - eto razloga više za taj izbor. Računajući na generalski utjecaj u vojsci, privremeno, Perišić postaje obilježje zaštite mnogih interesa.
Doda li se svemu i proširenje haaške optužnice Slobodana Miloševića za zločine počinjene u Hrvatskoj Perišić je opet dobrodošla javna osoba.
Ne treba biti preuzetni poznavatelj «prirode politike» a da se zbliže silnice koje pomažu ne slučajni splet okolnosti. Beograd je i Zagrebu poručio - ne žuri nam se s obnovom diplomatske suradnje. Korisnije su nam gospodarske veze jer političkih ionako nema. Niti će ih biti, bar ne u dosad poznatim tradicionalnim okvirima.
Hrvatska ubrzava svojim putem a normalizacija odnosa s državom koja će nastati od sadašnje SRJ ionako nije kratkoročne naravi. Kratkoročan je, bar u ovom slučaju, mandatarski potez Zorana Đinđića. Koliko unutrašnje koristi i vanjske štete to donosi Beogradu, u Zagrebu je procjenjivo samo sa stajališta - prepoznaje li se upotrebna vrijednost poruka.