Da je skijanje u Hrvatskoj naglo dobilo na popularnosti, naravno pod utjecajem Janice Kostelić, pokazao je ovih dana i potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Način na koji je on komentirao sve što se događalo oko presude Upravnog suda o poništenju pretvorbe riječke Luke, ne može se okarakterizirati nikako drukčije nego veleslalomom na kojem bi mu pozavidjela i najbolja hrvatska skijašica.

Podsjetimo, Linić je najprije sasuo drvlje i kamenje na suce Upravnog suda koji su donijeli tako “kriminalnu” odluku o poništenju pretvorbe najveće hrvatske luke. Nakon što je njegov istup osudila gotovo čitava politička javnost, potpredsjednik Vlade je izjavio da ne povlači niti jednu svoju riječ i da oni političari koji misle da se ne mogu komentirati sudske odluke jednostavno nisu na istom poslu s njim. Samo dva dana kasnije, Linić se u Banskim dvorima javno ispričao za oštrinu svojih riječi upućenih na račun pravosuđa, priznavši da je takvim neodmjerenim izjavama s problema riječke javnosti skrenuo na problem sebe samoga.

I laicima je bilo jasno da je na tu ispriku, koliko god bila nespretno i nevoljko izrečena (otprilike, ja se ispričavam, ali ne garantiram da opet neću učiniti isto), potpredsjednik Vlade jednostavno bio primoran s više razine. Mediji bliski premijeru Račanu vrlo jasno su poručili da je takvim svojim istupima ugrozio autoritet premijera koji ga je morao uzeti u zaštitu, pa je potpredsjednik Vlade jednostavno morao učiniti korak natrag, neovisno o tome što je Račan javno abolirao svog potpredsjednika.

No, da ne bi ostao u defanzivi, barem ne na “domaćem terenu”, Linić je iskoristio vikend proveden u Rijeci da bi zajedno s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom ponovno krenuo u napad i optužio političare iz drugih stranaka da su na slučaju presude Upravnog suda pokušali zaraditi “jeftine političke poene” na račun SDP-a. Presica dvojice vodećih riječkih SDP-ovaca poentirana je sočnim zaključkom kako se

Takva prepotencija zapravo i ne čudi. Na nju je riječki SDP naprosto bio prisiljen, ne bi li amortizirao neugodnu činjenicu da niti jedna druga stranka u Rijeci, barem za sada, nije podržala kritike na račun presude Upravnog suda. Naprotiv, svi su osudili Linićeve reakcije, a među njima i SDP-ovi strateški i koalicijski partnori HSLS i PGS. Ni u javnosti baš nije bilo dojma koji bi uteg vratio na SDP-ovu stranu, pa se nešto jednostavno moralo učiniti. A kako je napad najbolja obrana, najlakše je bilo vlastite koalicijske i strateške partnere optužiti za stjecanje jeftinih političkih poena. I rukavica je bačena: na vlasti u Rijeci nalazi se, dakle, SDP, a svi ostali, bez obzira iz kojih stranaka bili, nisu ništa drugo nego Linićeva pačja škola. Učili su učili od srijede do petka, al' se nisu maknuli dalje od početka.

Reakcija prozvanih tek se očekuje, ali je poruka SDP-a i više nego jasna. Ako želite i dalje biti s nama, onda ćete igrati po našim pravilima, a ako ne, vrata su vam otvorena. To je oprobana taktika u kojoj se koalicijskim partnerima zagorčava život, ali ih se nikamo ne tjera, jer ako trebaju otići, otići će sami. Luka je samo zadnji primjer, ali bilo ih je već i prije: “3. maj”, KBC i dr. Iskustvo pokazuje da SDP-ovi partneri za sada ne uspijevaju pronaći odgovor na tu igru, no kako se lokalni izbori budu sve više približavali, morat će procijeniti vlastite ambicije i šanse. Upućeniji izvori kažu da bi socijaldemokrati uz funkciju riječkog gradonačelnika, koju već imaju i na koju i dalje polažu pravo, vrlo rado uzeli i mjesto župana koje trenutno pripada PGS-u. To bi značilo da su ovakvi Linićevi i Obersnelovi istupi tek početak predizbornog taktiziranja.