“To je dan sramote za europske demokracije. Nadnevak koji treba označiti crnim križem, jer tog se dana, u četvrtak 25. siječnja, osramotio skup koji bi morao štititi ljudska prava na kontinentu. Riječ je o Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Njezino je sjedište u Strasbourgu. Okuplja izaslanike četrdesetak europskih zemalja. Ona je tog nesretnog četvrtka, popustivši pred pritiscima iz Moskve, odlučila ukinuti jedinu sankciju protiv Rusije koju je uvela u travnju 2000., kako bi joj pokazala da je prljavi rat koji i dalje vodi u Čečeniji, nedopustiv. Ruski su izaslanici u Skupštini opet dobili puno pravo glasa. Bez ikakvih uvjeta. Kao da više ne postoje razlozi zbog kojih je donesena odluka o sankciji. Kao da je zabilježen napredak u toj zemlji smrti i bijede, u nesretnoj malenoj kavkaskoj republici.

Učinjeno je to na nedoličan način. Odluka je u Skupštini donesena uz protivljenje vrlo ozbiljnih humanitarnih organizacija koje najbolje poznaju prilike u Čečeniji: Memorial (ruska nevladina organizacija), Međunarodna federacija saveza za zaštitu ljudskih prava, Human Rights Watch, Odbor za Čečeniju. Zastupnici u Skupštini nisu se udostojili saslušati jednog među najodvažnijim ruskim zastupnicima Sergeja Kovaljova koji je nazočio u Strasbourgu i koji je navečer izrazio svoje gađenje zbog strašljivosti Europe koja je odveć besramna i bezosjećajna da bi bila vjerna proglašenim idealima. Jer, nijedan neovisni promatrač nije, dakako, utvrdio ni najmanje poboljšanje u Čečeniji otkako ruske postrojbe vode svoj drugi pohod. Naprotiv. Ruske se snage tu ponašaju kao zločinačke bande koje, kako se čini, umiču bilo kakvom nadzoru Moskve: stalne krađe, organizirani grabež, silovanja, ubojstva. Ruski okupacijski aparat masovno zlostavlja i bombardira civilni puk bez razlike, želeći ga zastrašiti.