Slobodna Dalmacija: 30. 01. 2001.

MATIAS HELLMAN, KOORDINATOR IZMEĐU HAAŠKOG SUDA I REPUBLIKE HRVATSKE, NA OKRUGLOM STOLU U SPLITU:

HAAG ZANIMAJU ZLOČINCI, A NE TKO JE AGRESOR, A TKO ŽRTVA

Za Haaški sud nije bitno tko je agresor, a tko je žrtva. Haag nije nadležan za agresiju, njega zanima tko je počinio zločine, i baš su ti počinitelji zločina, pojedinci, a ne udruge ili države, predmeti optužnica, ustvrdio je Hellman, što je izazvalo burnu raspravu predstavnika udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata

Piše: Snježana ŠETKA

SPLIT — Pred Haaškim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije naći će se, prema haaškim procjenama, oko 200 do 250 optuženika, a na domaćem je pravosuđu da procesuira ostale slučajeve počinjenih ratnih zločina.

To je izjavio Matias Hellman, predstavnik Tribunala i koordinator između Suda i RH, govoreći na prvom okruglom stolu o radu Haaškog suda, što je u ponedjeljak u Vili Dalmaciji, uz 30-ak sudionika — predstavnika udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata, organizirao splitski ogranak Bedema ljubavi na čelu s Marijom Nimac Kalcinom.

Domaće pravosuđe, ustvrdio je Hellman, ne treba nikakvo odobrenje Haaškog suda za procesuiranje zločina, osim ako Haag kaže da će preuzeti neki slučaj, onda on ima prioritet pred domaćim pravosuđem.

Obraćajući se nazočnima na izvrsnom hrvatskom jeziku, Hellman, inače Finac, nazočnima je pojasnio način prikupljanja dokaza i odnos Tužiteljstva i Suda, ogradivši se unaprijed da kao predstavnik programa kojem je cilj bolje informirati javnost o radu Suda, nema nikakve veze s Tužiteljstvom, te stoga ne može govoriti o optužnicama.

Haaški sud je, prema njegovim riječima, neutralan, a ne politički sud, koji dokaze prikuplja na sve moguće načine, no za Haaški sud nije bitno tko je agresor, a tko je žrtva.

— Haag nije nadležan za agresiju, njega zanima tko je počinio zločine, i baš su ti počinitelji zločina - pojedinci, a ne udruge ili države, predmeti optužnica - ustvrdio je Hellman.

— To što vas agresija ne zanima, dokaz je da je riječ o političkom sudu, koji uz to pravi diskriminaciju među narodima - upozorio je prof. Duško Lozina, ne pamteći da je itko dosad javno priznao da za Haaški sud nije bitno tko je žrtva, a tko agresor.

I Vladimir Lasić je, kao roditelj poginulog hrvatskog branitelja, na te Hellmanove riječi, rekao:

— Ako se vratimo deset godina unazad, i političkim slijepcima je jasno da Haag i taj veliki svijet smjeraju kažnjavanju žrtve - hrvatskog naroda, i to zato što se goloruk uspio obraniti od zločinačke agresije. Hrvate proganjate, a Srbe bratski gledate, pazeći pritom da se ne bi naljutili što im pozivate Miloševića. A dok su Karadžić, Mladić, Martić i drugi zločinci velikog kalibra šetali uz potporu francuskog prijateljstva, Hrvate se privodilo na mig koji je često bio pogrešan - ocijenio je Lasić.

Luka Podrug (UHBDDR) zapitao je hoće li pred Sudom u Haagu odgovarati engleski i francuski lordovi i generali za pokolje u Goraždu i Srebrenici, ili je Sud ustanovljen samo za niže balkanske rase?

— Po čemu je Haaški sud instrument pravde i sud pravednih? To je sredstvo sile i batina jakih kojom se izjednačava krvnik i žrtva i sprječava nastanak nacionalnih država — rekao je Podrug, tražeći od Hellmana da mu navede barem jedan primjer iz povijesti kad se sudilo političkom vodstvu i ratnim junacima napadnute zemlje, a amnestira se genocidnu jugoslavensku agresiju?

Hellmanu takav primjer nije poznat. Dr. Goran Dodig upozorio je na negativnu percepciju Suda u hrvatskoj javnosti, rekavši kako je neshvatljivo da bi djeca nazočnih roditelja poginulih branitelja, da su kojim slučajem živa, mogla biti optužena za ratni zločin. Haaški sud je politički sud, ima snagu, novac, medije i vojsku, ali nema moralnu snagu i kad-tad će zbog toga kiksati, upozorio je Dodig, rekavši kako su presude bezvrijedne ako nisu percipirane kao pravedne.

Tonći Turić (UHVDR) smatra pak, kako je, tužba RH protiv Jugoslavije za agresiju i ratni zločin morala prethoditi sadašnjim tzv. pojedinačnim optužnicama. Za zatočene i nestale Hrvate i za masovne grobnice u Srbiji pitala je Jelena Ereš u ime Udruge udovica, ali pravog odgovora nije bilo.