Američki politički dnevnik “The New York Times” je iz pera svog kolumniste Thomasa L. Friedmana objavio otvorenu poruku novom stanaru Bijele kuće u kojoj mu sugerira podjelu Bosne. “Vjesnik” je 30. siječnja ov.g. iscrpno prenio ovu, ne i prvu, inicijativu za podjelom Bosne i Hercegovine. Kao pobornici očuvanja cjelovite države Bosne i Hercegovine i zajedničke granice, pa i zagovornici Schengenske granice na Drini, još nismo do sada naišli na argumente koji bi podjelu Bosne učinili prihvatljivom. Kao dosljednji borci protiv velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu bili smo u Hrvatskoj stranci prava i oružanim postrojbama otpora Hrvatskih obrambenih snaga prve hrvatske žrtve podjele nama susjedne države u kojoj Hrvati kao konstitutivni narod imaju svoju domovinu. Nažalost, pokojni vrhovnik tražio je pogaču pokraj kruha, i svojom pogubnom bosanskom politikom obmanuo bosansko-hercegovačke Hrvate uvevši ih u kaos rata sa Muslimanima i podjelu Bosne sa Srbima. Građane Republike Hrvatske pretvorio je u taoce Zapada.

Prvu podjelu Bosne dogovorila je hrvatska oporba Vladka Mačeka (HSS) u Kraljevini Jugoslaviji sa beogradskom čaršijom. Nikada jugoslavenska Skupština nije ratificirala sporazum Cvetković-Maček iz 1939. o Banovini Hrvatskoj i podjeli Bosne između Hrvata i Srba na račun bosanskih muslimana. Znači, Tuđman nije ništa naučio od učiteljice života (povijesti). Velikosrpska politika nikada neće prihvatiti bilo kakav hrvatski udio u Bosni i Hercegovini, a radije će priznati crnog vraga nego hrvatska prava, a kamoli Muslimane ili Bošnjake. Velikosrpska politika od vremena “Načertanija” iz 1844. do Memoranduma SANU 1982. ima svoj neprekidni kontinuitet sve do Koštunice i Đinđića.

Svi moderni planovi i dogovori o podjeli Bosne imaju svog pobornika u dijelu američkog političkog establishmenta kojeg predvodi bivši državni tajnik Henry Kissinger, čiji je g. Friedman glasnogovornik. Kissinger, koji je u Nixonovoj administraciji doveo do pogubnog detanta sa komunističkom Kinom i Sovjetima, nema moralno pravo dijeliti tuđe teritorije, isto kao što mi Hrvati ne dijelimo SAD na Sjever i Jug. Otkud g. Kissingeru pravo da Hrvatu ili Bošnjaku iz Banja Luke, Zvornika, Mostara, Sarajeva ili Bosanskog Broda zapovijedi iseljenje u neki ratom etnički očišćeni entitet, ili da mu zabrani povratak u svoju cjelovitu domovinu Bosnu i Hercegovinu ? Amerikanci su vodili građanski rat za oslobađanje američkih Afro-Amerikanaca od ropstva, a Hrvati i Muslimani su se borili za oslobađanje od velikosrpske agresije. Tuđman ih je u toj obrani brutalno zaustavio, na pljesak srpskog lobbya na Zapadu i protivnika Hrvatske u nekih zapadnih elita. Pored toga, velikosrpski apetiti ne završavaju s “Republikom Srpskom” u maloj Srbiji, jer velika Srbija bez hrvatske Dalmacije i jadranske obale nije velika Srbija. Svaka podjela Bosne implicira nemjerljive ljudske patnje njenog stanovništva. Bosna je onih koji ju ne daju dijeliti. Nažalost, S-FOR se nalazi u krivoj zemlji. Umjesto u BiH trebao je pacificirati Srbiju.

Bez obzira na to, podjela Bosne ne bi smjela doći u obzir jer narušava hrvatske nacionalne interese, i to dugoročno. Republika Hrvatska sa nekakvom pridruženom “Herceg-Bosnom” nosila bi na Zapadu epitet velike Hrvatske, a bila bi pirova pobjeda sa srbijanskom granicom na Uni i Savu, umjesto na Drini. Isto kao što nije pošteno dijeliti Hrvatsku, nepošteno je dijeliti Bosnu i Hercegovinu. Valjda su nam dvije Njemačke, dvije Koreje, Berlinski zid i žičane granice pouka da nepružanje pravovremenog otpora dovodi do dijeljenja naroda, do ratnih zločina, genocida, plača i suza nedužnih ljudi. Stoga treba reći dosta Kissingerovom dolijevanju ulja na vatru balkanskog bureta baruta.

Predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.

DOBROSLAV PARAGA