Predsjednici države i Vlade su se, sudeći prema Račanovoj interpretaciji, definitivno dogovorili o transkriptima pokojnog predsjednika Tuđmana. Veći dio njih će u državni arhiv, a dio ostaje predsjedniku Mesiću. Ako se u međuvremenu ne pojave nove okolnosti, priča o smještaju Tuđmanovih transkripata time će biti završena.

No, zahvaljujući i njima, Vladino će povjerenstvo, na čiji će sastav utjecati i Mesić, pregledati dokumentaciju i transkripte prvog hrvatskog predsjednika, provjeriti ima li među njima i onih koji bi mogli upućivati na kriminal te ustanoviti koji dokumenti nedostaju i mogu li ih oni koji su ih uzeli vratiti. Potom bi sve išlo u državni arhiv, a na Pantovčaku bi, kako je dogovoreno, ostao dio te »građe«, poimence su zasad spomenuti samo planovi za obranu zemlje. Na kraju bi i vuk mogao biti sit i ovce na broju. Mesić ne bi ostao bez ičega, a i Vlada bi mogla biti zadovoljna, jer će se ispoštovati njezina odluka o arhiviranju Tuđmanovog arhiva.

Zadovoljan će, po svoj prilici, biti i ravnatelj državnog arhiva Josip Kolanović, jer će tako, osim dokumentacije bivšeg ce-ka i Udbe, koju je zapečaćenu dobio početkom devedesetih godina, svoje police obogatiti i relevantnom građom iz prošlog desetljeća koja će, uz zakonom utvrđene iznimke, uglavnom ostati nedostupna javnosti i istraživačima idućih 30 godina. Čini se, ne bez razloga, barem kad je u pitanju dobar dio sadržaja tog arhiva. Naime, veći dio tih transkripata odnosi se na razgovore pokojnog predsjednika sa stranim dužnosnicima i utjecajnim osobama, što ozbiljne države zbog svoje vjerodostojnosti i diplomatskih običaja drže podalje od javnosti.

Kao što je poznato, u toj građi su i transkripti razgovora vodećih ljudi aktualne vlasti s pokojnim predsjednikom. Dogovorom da se svi transkripti, osim »planova obrane«, premjeste u arhiv, selektivno objavljivanje takvih razgovora u medijima moglo bi postati prošlost. Dakako, pri primopredaji će se vjerojatno voditi računa i o tome da se ne udovolji pojedincima iz bivše ili sadašnje vlasti da privatiziranjem baš onih transkripata koji ih ne prikazuju u ružičastom izdanju, u kakvom se inače vole zamišljati - zapravo »retuširaju« arhiv.

Zato će kao članovi Vladinog povjerenstva vjerojatno biti odabrani odgovorni ljudi da ne bude propusta pri popisu transkripata, odnosno da se usmenom predajom ne bi prenosile zanimljivosti iz tih dokumenata koje će pregledavati. Dakako, toliki oprez možda je suvišan, ako je, kako se govori, dio te građe ionako kopiran i pohranjen na više adresa. Među inim - i u Haagu, jer u protivnom tužiteljstvo ne bi moglo zahtjevati točno određene sstranice određenihtranskirpata. A upravo je taj zahtjev iz Haaga bio povodom Vladi za odluku o premještanju transkripata s Pantovčaka u državni arhiv.