Vjesnik: 02. 02. 2001.
Svijet diže ruke od Koštunice
Miljeniku Zapada, dr. Vojislavu Koštunici, taj isti Zapad nametnuo je vrtoglavi tempo donošenja odluka koji ovaj sveučilišni profesor koji je upao u politiku očito sve teže prati. Na ručku sa švedskim premijerom Goeranom Perrsonom Koštunici je direktno rečeno da mora što hitnije isporučiti Miloševića Haagu, što je jugoslavenski predsjednik po povratku u Beograd umotao u staru ambalažu primjerenu domaćoj upotrebi.
Reakcija Europske unije u diplomaciji »iza kulisa« je ovaj put nervozno negodovanje na Koštuničinu upornost da Srbiju mijenja na način da je uopće ne promijeni. Kredit koji je Koštunica dobio nakon svrgavanja Miloševića sve više kopni, a kod svjetskih moćnika očito se javlja nedoumica je li profesor ustavnog prava bio i pravi izbor za Srbiju koju je trebalo radikalno mijenjati.
Nije samo tvrdoglavo Koštuničino odbijanje suradnje s Haagom razlog zbog kojeg svijet zabrinuto gleda prema Beogradu. U novoj srpskoj vladi sjedi Momčilo Perišić, koji izjavljuje kako je njegovo vojničko vladanje služlo «na čast narodu i državi»". Čovjek koji je naređivao rušenje Zadra, Dubrovnika i Mostara i danas, deset godina poslije najokrutnije agresije prema jednom narodu, ima obraz izjaviti da je bio napadnut, kao oficir JNA od paravojnih snaga nepriznate države. Perišić, čovjek koji je zavio u crno tolike hrvatske majke i žene, pod čijim su bombama ginula djeca, kaže kako »stvarne krivce za veliki zločin na tlu bivše Jugoslavije valja tražiti na drugoj stran«.
Ali, nije Perišić osamljen. Ministar zdravlja Srbije Obren Joksimović veteran je svih ratišta gdje se promicala ideja velike Srbije. Sreten Lukić, načelnik Službe javne sigurnosti MUP-a Srbije bio je šef stožera MUP-a Srbije na Kosovu u vrijeme kada su sa srpske strane počinjeni i najveći zločini. I dva visoka dužnosnika MUP-a Srbije također su bili «ratni« komandanti u BiH i na Kosovu i to jedinicama koje su i optužene da su počinile najveće zločine.
Sve to Koštunica i njegovi ljudi mogu prikriti svojoj javnosti, ali ne mogu iskusnim svjetskim diplomatima koji su godinama pekli zanat u igrama na balkanskom tlu.
Vojislav Koštunica, prije nego što se i moglo očekivati, skinuo je masku demokrata iza koje se krije tvrdi rukopis nacionalista, istinskog i pravog, zapravo većeg od prethodnika Slobe, kojeg je isključivo zanimala vlast. Koštunicu očito više zanima sačuvati liniju memorandumske Srbije i nakon deset godina strahota koje je ta politika donijela i Srbiji i njenim susjedima.
Zapad sve više shvaća da s Koštunicom ne može očekivati pomake koji bi Srbiju vodili u obitelj europskih zemalja. Pragmatični Amerikanci reagirali su najbrže, pa su Bushu otputovali Đinđić i Đukanović, ljudi s kojima svjetski moćnici očito računaju u budućnosti.
Koštunica ostaje tranzicijsko rješenje, a na Srbima je samima da shvate da više nisu mogući samo kozmetički pomaci, uz staru, poznatu formulu kako su svi drugi bil
i krivi, a samo oni ne. (Jurica Körbler)