U tome je i glavna neprilika s idejom o ukidanju saborskog gornjeg doma. Nije problem ukinuti Županijski dom, nego je problem u tome što je takvo rješenje u redizajniranju Ustava prije mjesec-dva odbijeno. Sada bi Ustav ponovno trebalo mijenjati, ugrađujući u njega ono što je netom odbačeno. Realno, za vladajuću garnituru to predstavlja veliku blamažu. Pokazuje ih kao neozbiljno i neodgovorno društvo.

U pripremanju ustavnih promjena potkraj prošle godine iznesena je sva argumentacija u prilog gašenju Županijskog doma. Stručna grupa predsjednika Mesića tu je promjenu izričito predlagala. Vladajuća se šestorka na te argumente nije ni osvrnula. Zanimala ih je samo nova podjela vlasti izmedu Pantovčaka i Markova trga. Nisu bili protivni ni dosad osnovnoj funkciji Županijskog doma - zbrinjavanju stranačkih kadrova. Sada su odjednom shvatili da to tijelo mnogo košta a malo koristi. U Hrvatskoj je parlament ionako znatno brojniji nego u drugim zemljama. Srazmjerno broju stanovnika, i višekratno je veći nego u nekim najbogatijim državama.

Odluka o ukidanju Županijskog doma pokazuje koliko je nedavna promjena Ustava ozbiljno urađena. De facto, posredno je to priznanje da je prekrajanje osnovnog državnog akta napravljeno loše i neće izdržati probu vremena. Za veliki dio javnosti to nije novost. Ustavni stručnjak profesor Smerdel kaže da je Ustav poput minskog polja i navodi primjere u ustavni tekst ugrađenih potencijalno eksplozivnih rješenja. Te su zamke posljedica činjenice da su promjene oblikovane nabrzaka, u uskim krugovima vlasti, bez stručne i javne debate.

Ali da će promijenjeni Ustav trajati tek koji mjesec tome se nisu nadali ni najzlogukiji proroci. Problem je što bruka s Ustavom nije izuzetak. Rad se Vlade općenito odvija po onoj: drži vodu, dok majstori odu. Zato je ona stalno u neprilici da mora revidirati i odstupati od svojih vlastitih stavova i odluka. Vještinu skakanja u vlastita usta dobro je utrenirala. To joj umanjuje vjerodostojnost, daje argumente onima koji je vide kao velikog improvizatora.

U najavama o mogućem ukidanju Županijskog doma ima ipak i jedna dobra vijest: to je premijerovo priznanje da je prilikom mijenjanja Ustava napravljena greška. Mnogo je bolje priznati pa ispraviti nego ukrivo ustrajati. Ali Hrvatska nije u prilici da se njeni čelnici mogu komotno, na vlastitim greškama, učiti umijeću vladanja. Hrvatskoj je vrijeme vrlo skupo, pa i sporo paljenje aktualne vlade ima nepodnošljivo visoku cijenu. Zato bi se, uz Ustav, morao mijenjati i njen način rada.