Mladi zagrebački poštar Darko Kralj na vratima građana, kaže, uvijek zvoni dva puta. No, otkad je konačno počela isplata tzv. trećeg dana s oko 70.000 zaostalih prosinačkih mirovina u Hrvatskoj, na mnogima nije pozvonio nijednom. Ojađeni zagrebački umirovljenici, koji su zadnje mirovine vidjeli prije Božića, prije 40-ak dana, Darka su čekali na prozorima svojih kuća, pred haustorima zgrada i na stubištima, pa čak i presretali na ulici. Pobožno, poput kakva dara s neba, iz njegovih je ruku mirovine prekjučer primilo čak 80 umirovljenika.

- Svoju sam mirovinu već otpisala. Na sve upite kad će penzija na Mirovinskom su mi odvraćali kako nema novca. Bilo bi pošteno da siromašnim umirovljenicima prvima isplaćuju mirovine - kaže Danica Putarek, 77-godišnja stanovnica Trnja, jedne od siromašnijih zagrebačkih četvrti.

Mirovina pokojnog supruga, nekadašnjeg zagrebačkog filharmoničara, tek mrvicu je veća od 1210 kuna pa starica nema pravo ni na 100 kuna pomoći zagrebačkog Poglavarstva. Sin joj, srećom, plaća plin i struju, a i sama je jako štedljiva, pa joj je od posljednje mirovine od koje se, kaže, ne može ni živjeti ni umrijeti, još uvijek dotjecalo za kruh.

Radost dviju baka zbog mirovina ne dijele, međutim, svi razočarani umirovljenici pa su novinarskoj znatiželji nemalo puta zalupili vrata pred nosom. Slično se dogodilo i u Domu umirovljenika Trnje u kojem je ravnateljica Gordana Pintarić-Kartelo preosobno shvatila odabir doma. Objašnjenje kako je poštar s Trnja novinarima dodijeljen slučajnim odabirom Uprave HP-a do nje, čini se, nije dopiralo. Pa ako su novinari i mogli u dom u kojem, kazala je, nisu imali što tražiti, nisu mogli k umirovljenicima. Pokazalo se - nisu ni imali zašto. D. Kralju naloženo je da svih 15-ak mirovina ostavi na domskoj blagajni.

- Kašnjenje mirovina takva je svinjarija. U susjedstvu ima ljudi koji imaju samo 500-600 kuna mirovine od kojih žive cijele obitelji. To je strašno! I meni je grdo sa 2300 kuna, od kojih 700 ode na režije, a kamoli njima. Sljedeći mjesec navodno će nam i povećati mirovine. No, kako kad nemaju dovoljno ni za ove? - pita ogorčeni Ivan Petanjek, kojemu je naš domaćin s četveromjesečnim stažem među Trnjancima ipak izmamio smiješak.

- Gospon poštar, vas najradije vidim - kazao je Petanjek, a poštaru se razveselila i 65-godišnja umirovljenica I. B.

- Znala sam da ste to vi. Jedino moj poštar zvoni dva puta... - objasnila je presretna žena, ponadavši se kako će ga toliko puta i vidjeti ovoga mjeseca. No, ne vrijedi kukati, objasnila je, pogotovu u vremenima kad je mladima bez posla i gore nego umirovljenicima.

Jolanda Rak Šajn